Kalendarski je došla jesen, makar po temperaturama još uvijek nije. To nam je omiljeno godišnje doba za izlete, pa smo odmah prvi vikend iskoristili za jedan. Naša današnja staza započinje u Borutu na željezničkoj stanici. Današnja se staza naziva stazom sv.Kocijana i cijelim putem dobro je markirana. Markacije su zeleno žute. Od željezničke stanice odmah prelazimo prugu i krećemo desno uz ogradu tvornice. S desne strane zaobilazimo tvornicu te krećemo do mosta preko Borutskog potoka. Prelazimo most i idemo desno. S lijeve strane nam je brza cesta, a s desne polja. Dolazimo do podvožnjaka ispod brze ceste, te nakon stotinjak metara skrećemo desno na šumski put. Na račvanju puteva mi krećemo lijevo i uspinjemo se na vrh Svetog Kocijana. Ova dionica je i najteža jer je uspon dosta strm, put nije najbolji, ali je dobro označen. Ne žurimo se, hvatamo svaku hladovinu da malo zastanemo i osvrnemo se, popijemo malo vode i nastavimo dalje. Kad smo došli na vrh brda markacije nas najprije vode na čistinu, a onda po širokom šumskom putu do ostataka crkvice svetog Kocijana.

Od crkvice su ostali obrisi. “O crkvi Svetog Kocijana danas znamo jako malo, osim da je zacijelo jako stara kada je posvećena ovom ranokršćanskom svecu. U puku se sačuvala legenda o navodnom blagu zakopanom oko crkve, te brojnim pokušajima ljudi da ga se dočepaju. Svi bi pokušaji neslavno propadali jer bi u trenutku pronalaska blaga neka nepoznata sila odbacila ljude kilometrima daleko.“ (izvor: www.central-istria.com).
Od ruševina nastavljamo dalje prema markacijama. Na početku je put uzak, ali postaje sve širi i vodi nas na makadamski put koji vodi desno do zaseoka Bonašini. Mi skrećemo lijevo i uskoro dolazimo do raskrižja gdje se jednim putem možemo vratiti u Borut, a drugim idemo prema Pazu. Biramo put prema Pazu te dolazimo do skretanja za Tenčiće.

Selo nam se čini interesantno pa ga odlučujemo obići. Tenčići se sastoje od nekoliko kuća, čini se da su napuštene, makar neke nisu devastirane. Tišina i mir su prekrasni u ovom selu. Čuje se samo cvrkut ptica i zujanje kukaca. Pravo mjesto za odmor! Nakon malo lutanja po selu vraćamo se natrag na našu stazu. Na stazi se otvara pogled s lijeve strane na Učku i Ćićariju, te na mnoga mjesta koja možemo prepoznati. Roč, Lupoglav, Boljun, ulaz u tunel Učka, Velu Dragu.

Paz i u pozadini Učka

Nakon što smo prošli skretanje za selo Bregi, dolazimo do asfalta. Vodi nas nizbrdo do podnožja brda Straževica. U podnožju lijevo je put koji vodi dalje do Paza. Mi se želimo uspeti na brdo pa ne biramo ovaj put, već se uspinjemo betoniranim putem. Postoje dva puta za uspeti se na brdo. Jedan je ovaj kojim smo mi išli, na drugi bi došli da još malo nastavimo asfaltom i slijedeći markacije popnemo se šumskim putem, skrećući lijevo. Kojim god putem se ide dolazi se do vrha brda na kojem je sagrađena drvena promatračnica s koje je dobar pogled na Paz, Belaj, Boljun, Učku… i dobra prilika za malo odmora.

Boljun i u pozadini tunel Učka i Vela Draga

Vratiti se treba do podnožja brda gdje je put za Paz. Mi se vraćamo drugim putem, ne betoniranim po kojem smo došli, već kroz šumu do asfalta pa desno natrag od kuda smo krenuli na brdo.
Na putu prema Pazu najprije idemo šumskim putem koji nas zatim dovodi do flišnih dina koje su jako zanimljive. Ovaj dio Istre naziva se „siva Istra“ baš zbog laporastog i flišnog terena od kojeg se sastoji tlo. Miris u zraku je opojan. Zaključujemo da je od mažurana kojeg ovdje ima u izobilju. U daljini vidimo Belaj okružen vinogradima, te Boljun, a nakon njih i Paz.

Dolazimo do novog raskrižja gdje nas jedan krak ceste (sada je dosta široka) vodi u Paz, jedan u Tupaljicu, a jedan u Borut. Radovi na asfaltiranju ove ceste su u tijeku pa vjerojatno, kada se opet ovdje nađemo, neće biti makadam. Moramo se odlučiti idemo li u Paz ili ne. Nakon kratkog odmora i vijećanja odlučujemo da ne idemo. Razlozi za ovu odluku su da smo u Pazu već puno puta bili, da istim putem moramo i do tamo i natrag, i da si time produžujemo put za nekih 2-3 km, a toplo je i ne hoda nam se uz novi vrući asfalt. Krećemo dakle prema Borutu odnosno prema Makarunskoj vasi. Sa širokog makadamskog puta skrećemo lijevo na uski put podno ville Macaroni u Makarunskoj vasi. Tim se putem spuštamo u dolinu nakon koje slijedi blagi uspon dugačak oko jedan km. Na kraju uspona izlazimo iz šume i dolazimo do zaravni na kojoj su livade i obrađena polja. Odavde treba skrenuti desno, a ne nastavljati ravno kamo vodi jedan od puteva. Nema žuto-zelene oznake pa bi se tu moglo pogriješiti. Put je dalje ravan, nema uspona ni silazaka te nas dovodi do sela Sandalji gdje je Agroturizam Stara Štala. Od Sandalja do odredišta još prolazimo asfaltom kroz podvožnjak ispod brze ceste, zatim preko pruge i dolazimo do željezničke stanice u Borutu gdje smo ostavili auto.
Cijela naša dionica puta (bez obilaska Paza) dugačka je bila 12,5 km. Put smo rastegli na skoro 6 sati ali tu je bilo dosta zaustavljanja jer nam se nikamo nije žurilo.

GPX file: Borut-Sv-Kocijan-Tencici-Strazevica-Borut