Došao je na red dugo planirani izlet, ideju za kojeg smo pronašli na internetu. Čekali smo da se poklopi dobra vremenska prognoza i konačno zaključili da je pravo vrijeme. Dan je prekrasan, sunčan, sa samo pokojim oblačićem. Toplo je pa su kratki rukavi sasvim dovoljni. Auto parkiramo ispred Pazinskog kaštela, te krećemo  iznad Pazinske jame, asfaltiranom cestom. Cesta vodi pored gradskog komunalnog poduzeća i dalje pored bivše tvornice Pazinka. Nekad očito velika tvornica danas je napuštena i zapuštena. Da je bila velika da se zaključiti po parkiralištu iza nje s brojnim parkirnim mjestima, na kojem su bili čak i semafori. Kada se po asfaltiranoj cesti prođe cijeli kompleks, skreće se desno na makadamsku cesticu koja vodi do ostataka vrata, tj.  stupova sa svake strane ceste, pa dalje prema Gortanovom brijegu. Cesta je neasfaltirana, dosta široka da se mogu i dva auta mimoići. Još je danas neasfaltirana jer kako se penjemo dolazimo do radnika i strojeva koji rade na asfaltiranju ceste. Do kraja dana, vjerojatno je završeno asfaltiranje sve do podnožja. Na dijelu koji se danas asfaltira, asfalt je još topao, isijava i grije nas s jedne strane, sunce s druge strane i već na samom početku vrućina je kao da je ljeto. Iznad kućice vodovoda, s desne strane ceste je raskrižje. Po jednom odvojku može se skrenuti na šumski put prema Beramu, a drugi dio je i dalje asfaltiran i vodi prema Gortanovom brijegu. Mi se držimo asfalta jer ovaj put ne idemo u Beram. S lijeve strane su napuštene kasarne. Cijeli put je uspon i svaka hladovina je dobro došla za kratki odmor. Nakon oko tri km dolazimo do Gortanova brijega.

Već se 1177. spominje na ovome brijegu samostan Svetog Mihovila, koji je u 14 stoljeću već napušten i dodijeljen lokalnim plemićima. Pročitali smo na internetu da je moguće da je ovdje boravio i Dante Alighieri tijekom svog boravka u Istri i da je pogled s Gortanovog brijega sličan Danteovom opisu ulaska u pakao. Moramo priznati da nismo vidjeli ulazak u pakao ali smo bili zadivljeni prirodnom ljepotom. Danas većinu ovog povijesnog gospodarskog kompleksa koristi AZRRI (Agencija za ruralni razvoj Istre) koja je ovdje uredila Edukacijsko gastronomski centar Istre. U blizini postojećeg naselja smjestiti će se osnovno stado istarskog  boškarina o čijoj zaštiti agencija brine.
Ispred gospodarskih zgrada izgrađen je četvrtasti bazen-lokva u kojem žive žabe i lopoči. Izgleda da ovdje živi i jedna obitelj čiji pas nam je odmah postao prijatelj.

Od Gortanovog brijega idemo dalje kolnim putem prema vrhu Orljak. Uskoro ponovno vidimo račvanje, lijevo vodi put prema Beramu, mi idemo ravno. Na vrhu Orljak je malena kućica i vinograd ispod nje, te pogled na Pazin. Strmina nije naročito velika, ugodno je i hodamo s lakoćom. Slijedi lagani uspon na najviši vrh današnjeg izleta, a to je Findrlov vrh. Malo ispod Findrlova vrha dolazi put iz Berama (znamo jer je označen brojem 611). Nastavljamo dalje i niti ne primjećujemo da smo prošli najvišu točku koja je na oko 450 m nadmorske visine. Ujutro bijeli oblaci sve se više pretvaraju u crne i prijeteće. Ne zabrinjavamo se previše jer u prognozama nije bilo kiše, pa računamo da je to prolazna naoblaka. Nakon Findrlova vrha dolazimo do vidikovca Dibovljak gdje se naša staza križa s dionicom Pazinskog planinarskog puta. Odavde bi se trebalo vidjeti jezero Butoniga i uživati u pogledu, ali oblaci su prijeteći i ne dozvoljavaju nam zadržavanje. Od vidikovca smo mogli skratiti put i krenuti prema Pazinu, ali zamislili smo put preko Dušana i ne odustajemo od namjere. Dalje dolazimo do vinograda na kojem je kamp kućica i ispred nje klupa i stol.

To je dobro mjesto za odmor i sendvič. Potjerale su nas prve kapi kiše. Računamo da je to samo prolazno, ali kiša se sve više pojačava. Tražimo zaklon i neko vrijeme se sklanjamo ispod drveća, makar ni to nije neki zaklon jer je drveće crnogorično i rijetkih krošanja. Grmi i sijevaju munje, a mi smo sve više mokri. Zaključujemo da ćemo jednako biti mokri ako sjedimo ispod drveća ili ako nastavimo dalje pa se odlučujemo nastaviti. Put je cijelo vrijeme dobar. Po njemu inače prolaze traktori, pa u udubinama ima lokvi u kojima su male žabice. Kako se približavamo mjestu Bani kiša polako jenjava. Nakon Bani dolazimo u Dušani. Od tuda se može izaći na glavnu cestu Pazin-Kršikla i krenuti asfaltom prema Pazinu. Neposredno prije mosta u Dušanima treba skrenuti desno na makadam. Da ne hodamo asfaltom, mi smo kod zadnje kuće prije izlaska na cestu skrenuli oštro desno na put koji vodi kroz dolinu Pazinčice do predjela Loke, pa uz sklonište za životinje, do Rijavca. Odavde po asfaltu idemo do Pazina.

Od nevremena više nema ni “n“. Nebo je kristalno čisto i sunce grije. Cijela staza ima 15 km. Izlet je bio ugodan iako bi bilo bolje bez kiše.