Šuma Kontija
Između Vrsara i Lima, iznad Limskog zaljeva, Kontija je poseban rezervat šumske vegetacije na površini od 65 hektara. Njen prirodni fenomen je šuma bijelog graba, stara više od 140 godina, znanstveno vrlo zanimljiva i vrijedna, najbolje sačuvana površina ove zajednice u Istri. Od drveća ovdje možemo vidjeti i hrast medunac, bijeli grab, crni jasen, maklen, cer, smriku i borovicu. Od niskog raslinja prevladava veprina, a može se vidjeti i kukurijek, jesenska šašika i dubačac. Nađe se i poneka šparuga u vrijeme kada im je sezona rasta. Ima i životinjskih vrsta koje žive u Kontiji, a to su jazavci, srne, divlje svinje, fazani, lisice, kopnene kornjače, ježevi, poskoci i mnogobrojne ptice. Šumu smo posjetili u dva navrata, ali ono što smo mi obišli može se spojiti i obići u jednom izletu. Oba puta krenuli smo iz Kloštara, naselja desetak km istočno od Vrsara, prije ceste koja se odvaja za Limski zaljev. Auto smo ostavili pored ostataka benediktinskog samostana sv. Mihovila nad Limom. Na mjestu samostana prvo je izgrađena crkvica Sv. Marije (u 6.st.), a od 1001. do 1002. godine ovdje Romualdo gradi crkvu Sv. Mihovila. Romualdo je osnivač benediktinskog reda kamaldonjana (zavjet reda je šutnja i samoća). Godine 1771. godine braća Colleti mijenjaju vlasništvo nad svojim posjedom u blizini Venecije za kompleks samostana. Osim ruševina dvorca od obitelji Colleti do danas je ostao i naziv šume Kontija (Conte Colleti).
Na ulazu u šumu je poučna ploča koja nas obavještava da ulazimo u rezervat vegetacije i upućuje u pravila ponašanja. Oznaka je i za Pirate bar pokraj spilje koji je udaljen 4 km. Baš su Pirate bar i spilja bili cilj našeg prvog posjeta. Drugi puta smo posjetili gradinu Mukaba. Koristili smo tehničku podršku pa smo se lakše snalazili na šumskim puteljcima. Cijela je šuma ispresjecana putevima na kojima su oznake biciklističke staze. Putevi su pretežito ravni, nema uzbrdica ni nizbrdica pa je ugodno hodati. Šuma koja nas okružuje je čas crnogorična, čas bjelogorična.
Dosta je gusta, ali mi se držimo puta pa nemamo problema. Vidi se da radnici šumarije rade u šumi i razrjeđuju ju, pa uz put vidimo debla stabala koja su tamo ostavili. Nismo se držali glavnog puta, već smo često skretali da obiđemo čim veći dio šume. Nakon oko 4,5 km pješačenja putokaz vodi lijevo prema Pirate baru i spilji. Spuštamo se i dolazimo do proplanka odakle vidimo more i Limski zaljev. Tu je i putokaz za spilju koja je nešto niže. Na putokazima stoji da je ovo Romulandova spilja, što nas je na trenutak zbunilo. Naime, jednako se naziva i spilja na dijagonalno suprotnom kraju Limskog kanala koju smo prije nekoliko godina posjetili. Uz spilju je smješten Pirate bar.
Naravno da sada ne radi, ali tu su stolovi i klupe, te slobodan obilazak spilje.
Naknadnim istraživanjem otkrili smo sljedeće:
Naziv Sv. Romualdo spilja je dobila po legendi, svetom Romualdu koji je oko 1000.-e godine došao na područje Istre iz Ravene. Oko 1001-1002. gradi samostan Sv. Mihovila (danas poznate ruševine samostana u malom mjestu Kloštar koje se nalazi 5 kilometara udaljen od spilje). Nakon gradnje samostana potpuno se povlači u samački život i nastanjuje se u spilji.
Po drugoj legendi, spilja je prozvana Piratskom spiljom, ponajviše zahvaljujući piratu ali i admiralu Kraljevske mornarice, Henry Morganu.
Henry Morgan rođen je oko 1635. godine, najvjerojatnije u Walesu, a jedan je od najpoznatijih pirata uopće. Njegov životopis obiluje pljačkama, osvajanjima i raznim izuzetno okrutnim pričama. Svoj je imetak stekao mnogobrojnim pljačkama oko Kube, Kartage, Granade te na Karibima pljačkajući španjolska naselja. U jednoj je fazi svog života na sebe navukao bijes Engleza te su organizirali potragu za njim i njegovim blagom. U strahu za sebe i svoje blago, Morgan se povlači u dobro sakrivene pećine Limskoga kanala te u tom trenutku počinje misteriozna priča o njegovim dobro sakrivenom blagu. Legenda je u jednom trenutku postala još zanimljivija, kada su stanovnici sela Mrgani, koja se nalazi u samoj blizini Limskog kanala saznali kako je ime njihovog sela u prošlosti bilo Morgani, i gdje je davno u prošlosti živjela cijela loza Morgana. (Izvor:http://www.piratecave.net) Koliko ima istine u tome ne zna se, ali zanimljivo zvuči.
Od spilje se može po uređenoj stazi spustiti do mora uz lijepo uređen okoliš. Svoje mjesto za život ovdje nalaze kadulja, ružmarin, razni kaktusi…
Gradina Mukaba nalazi se na proplanku iznad spilje do kojeg se je potrebno popeti po laganoj uzbrdici. Međutim, izravan put od spilje do Mukabe ne postoji ili ga mi nismo našli. To je jedan od primjera prapovijesnoga naselja makar mi nismo previše toga uočili. Na vrhu je postavljena promatračnica s koje se proteže jedan od najljepših prirodnih vidikovaca na Limski zaljev, Svetu Eufemiju, Vrsar i otoke ispred njega, te šumu i naselja u zaleđu Vrsara.
Tijekom ljeta s ove se promatračnice nadzire ovo šumsko područje radi suzbijanja požara. Tu je i koliba ispred koje su stol i klupe, te dobro mjesto za predah od hodanja. Na promatračnicu smo se popeli, ali puhala je dosta jaka bura pa dulje zadržavanje ne bi bilo ugodno.
Kod oba obilaska vraćamo se više-manje istim putem, glavnim, širokim koji je i najkraći. Svaki put prešli smo oko 10 km, nabrali divljih šparuga, uživali u oazi mira, tišine i svježeg zraka. Na žalost, osim ptica, nismo vidjeli ni jednu drugu životinju, ali tragova divljih svinja ima podosta.