Draguć – Zajerci – Grimalda – Draguć
Na izlet krećemo iz Draguća. Do njega se može doći iz Buzeta ili Cerovlja, a već smo doživljaj Draguća opisali u jednom od naših izleta. Parkiramo pored mjesnog groblja, te prolazimo kroz uličice gradića i kamena vrata pored gostionice. Dolazimo do još jedne crkvice, sv.Roka. Nalazi se na sjevernoj strani, pred nekadašnjim ulazom u utvrđeni grad, na proplanku s kojeg se prostire vidik na Dragućsku valu i brdovitu središnju Istru. Sagrađena je početkom 16. stoljeća, a 1529. oslikao ju je Antun iz Padove, zapravo Kašćerge, kako se u ono vrijeme zvalo to selo, na brijegu zapadnije od samog mjesta. Freske su na zidovima i svodovima.
Odmah pored crkvice put nas vodi u valu. Vrijeme je kao stvoreno za pješačenje. Sunčan je dan, bez vjetra, samo s ponekim oblakom na nebu. Nismo se previše obukli, a i dobro smo napravili da smo obuli gojzerice. Od početka spuštanja dosta je strmo i štapovi za hodanje ne bi bili na odmet. Na početku spuštanja okružuju nas maslinici. Oni prelaze u crnogoričnu šumu. Na prvom razdvajanju putova treba skrenuti desno. Nakon završetka makadamskog puta, opet imamo raskrižje. Ovdje smo u dilemi. Srećom, čovjeka koji je radio u vinogradu pitamo kamo dalje. Upućuje nas lijevo. Put je kroz polje, širok je i blatnjav, ali ubrzo dolazimo do pravog makadamskog puta. Vegetacija je rijeđa, zamijenjuju ju flisne dine.
I dalje se spuštamo. Kukurjeci, jaglaci, propupalo drveće najavljuju skori dolazak proljeća. To nas veseli jer će biti prilike za još poneki izlet. Nakon oko jedan sat spuštanja dolazimo do dna vale. Tu je most preko Dragućkog potoka. Dobro mjesto za kratak odmor. Nakon mosta mala je kapelica i raskrižje tri puta. Desno se može doći u Korelići, lijevo u Zajerci, ravno za Krpani i Bijančići. Iako znamo da je put do Zajerci najkraći, odlučujemo ići ravno do Krpani i Bijančići. Ovdje je put ravan i vodi uz potok koji žubori s lijeve strane. Potok se može preći skakutanjem po kamenju, nema puno vode, ili pak hodati do početka asfalta pa skrenuti lijevo preko mosta. Mi idemo preko mosta. S desne strane su Krpani, ako bi još malo nastavili po asfaltu došli bi u Bijančiće. Ovdje je i putokaz koji kaže da je do Pazina 15 km. Na dnu vale i mostu preko potoka započinje uspon po uskoj asfaltiranoj cestici. Uspon je dosta strm i naporno je.
Zaustavljamo se često. Iza svakog zavoja očekujemo da je kraj uspona, ali nije. Auti rijetko prolaze. Sreli smo ih svega nekoliko. U daljini vidimo Draguć okupan popodnevnim suncem, ispred nas Grimaldu koja je još jako daleko. Prilikom zaustavljanja na usponu okrećemo se i gledamo u sve udaljeniju dolinu, te lociramo gradiće na obližnjim brežuljcima. Osim Draguća na jednom od brežuljaka vidimo i Sovinjak. Uspinjemo se do raskrižja kod crkvice gdje su s jedne strane Zajerci, a s druge strane put prema Grimaldi. Obilazimo Zajerci (ili Zajerce kako piše na putokazu na ulazu u mjesto). Mjesto je živopisno s nekoliko renoviranih starih kuća, nekoliko novijih kuća i nekoliko starih, neuređenih.
Iz Zajerci vidimo Draguć, s jedne strane, i Grimaldu s druge strane. Mještanka iz Zajerci rekla nam je da je put kroz “bošku” (šumu) zarastao, te da je bolje ići po cesti. Rekla je i da se je nekad išlo pješice, ali danas rijetko tko pješači. Nakon obilaska mjesta, nastavljamo uspon prema Grimaldi. Opet je dosta strmo, po asfaltu, ali Grimalda se nazire sve bliže i bliže, pa znamo da još nema puno. Opet raskrižje, gdje skrećemo desno. Nakon 3 sata i 45 minuta smo u Grimaldi. Nalazi se na 447 m nadmorske visine i nazivaju ju još Belvederom Istre. Na sve strane “puca” pogled. Osim brežuljaka i mjestašca na njihovim vrhovima, vidimo i jezero Butonigu. Čini se da stalno naseljenih mještana niti nema. Mjestom dominira mjesno groblje.
Nakon kratkotrajnog uživanja u pogledu, nastavljamo dalje. Krećemo glavnom cestom koja je paralelna s onom kojom smo upravo došli i u biti, glavna cesta. Pratimo planinarske oznake jer smo odlučili dalje ići po planinarskom putu (PPP), a ne glavnom cestom. Uskoro ih uočavamo, pa skrećemo u šumu. Put je uzak i strm, sada idemo nizbrdo. Prateći tehničku podršku zaključujemo da se spuštamo prema cesti po kojoj smo došli u Grimaldu. Već smo umorni od stalnih strmina. Dolazimo na cestu i tražimo mjesto gdje bi se mogli malo odmoriti. Ispod ceste je mala livadica pogodna za predah i sendviče. Nastavljamo put po cesti do ponovnih planinarskih oznaka. Tu skrećemo da ne bi hodali stalno po asfaltu, a ujedno i malo skraćujemo put. Tako kroz polja stižemo do mjesta Kovačići. Od tuda do Draguća hodamo po cesti.
Ukupno smo prešli 14 km i savladali nadmorsku visinu od nekih 400 m. Sveukupno smo hodali i odmarali se oko šest sati. Na stazi nema posebnih atrakcija, ali ljubiteljima pješačenja možemo ju preporučiti zbog upoznavanja s uvijek lijepim istarskim krajolikom.