U Pazinu skrećemo prema Dušanima i vozimo do raskršća Grdoselo, Kršikla te krećemo prema Kršikli. Auto parkiramo pored putokaza za Cesare i Bašiće, iznad Velog slapa. Slap je na Grdoselskom potoku, a njegov kanjon dio je našeg današnjeg izleta. Naoružani dobrim cipelama, dovoljnom količinom vode i tehničkom podrškom s ucrtanom stazom kako smo je zamislili, krećemo u spust u podnožje slapa. Slap je jedan od većih u Istri, ispod njega je pećina i prelaskom preko nekoliko kamena bez problema se dolazi u nju.

U ljetnim mjesecima ugodno je mjesto za bijeg od vrućine, a u jednom od naših posjeta zaključili smo da je i dobro mjesto za roštiljanje (mi nismo ali smo vidjeli tragove). Sada još nije to vrijeme, ali je zato slap s puno vode koja se strmoglavljuje i nastavlja potokom do jezera Butoniga.

Od slapa krećemo uz potok. Na ovom dijelu nema ucrtane staze pa treba stalno provjeravati jesmo li na pravom putu. Već nakon oko jednog kilometra skoro smo pogriješili jer bi po orjentaciji krenuli na jednu stranu, a trebalo je na drugu. Hodamo uz potok koji veselo žubori kroz kotlaste udubine u kanjonu tvoreći malene slapiće i jezerca različitih oblika i boja. Boje su od sive, tirkizne, do smaragdno zelene ovisno o dubini kotline. Na nekoliko mjesta treba prelaziti preko potoka što nije preveliki problem s količinom vode koliko je ima sada. U kotlastim jezercima vidjeli smo ribice, žabe i puno punoglavaca. U donjem toku, prema Črnoj puči postoje oznake na stazi kojih na početku nema. S njima je ipak lakše, znamo da smo na pravom putu. Dolazimo do Črne puči, odmorišta, kupališta i slapa gdje napuštamo kanjon potoka. Slijedi strmi uspon do Zelengrada ili Starog grada. Ovo je i najstrmiji dio, koji uz pomoć grana stabala savladavamo bez problema. Stari grad ili Zelengrad (86 m) je  bio utvrda trapezoidnog tlocrta smještena na strmom stražarskom položaju, na brežuljku ispod kojeg Grdoselski potok utiče u potok Butonigu.

Prvi se put spominje 1102., a spominje se i u “Istarskom razvodu”, poznatom glagoljskom pravnom dokumentu s početka 14. stoljeća. Kao vlasnik kaštela 1278. se spominje Henrik Grdoselski, vazal goričkog grofa Alberta II. Srednjevjekovno se naselje pružalo dalje do vrha brijega prema jugu gdje su u hrastovom šumarku još vidljivi ostaci građevina. Naselje je imalo čak tri crkve: Sv. Ane, Sv. Ivana i župnu crkvu Sv. Jakova. Nakon Uskočkog rata (1615. – 1618.) stanovnici se sele u susjedni zaselak Brdo, današnje Grdoselo, gdje je 1680.g. sagrađena župna crkva Imena Marijina, pa do 1805. god. potpuno prestaje funkcija stare župne crkve Sv. Jakova. Pozicije svih triju danas nepostojećih crkava označene su kamenim oznakama.(izvor:central-istria.com)

Nakon kratkog odmora u podnožju Zelengrada, nastavljamo kroz šumski put koji je dio istarskog planinarskog puta, najprije prema Grdoselu, a kasnije nas oznake vode prema Velom slapu. Put je sjenovit, kroz rijetko mediteransko raslinje, pretežno ravan. Na kraju izlazimo na cestu i nakon stotinjak metara iznad smo Velog slapa od kuda smo krenuli.
Cijeli put dugačak je blizu 5 km, a nama je trebalo oko četiri sata. Do Zelengrada i Črne puči bili smo na našem izletu iz Grdosela, a za one koji žele više u jednom izletu, ova dva izleta mogu se i spojiti.

GPX file: Grdoselski potok