Današnji plan je tzv. planina Mjesec iznad Baške.
Na južnom dijelu Krka spuštamo se kroz zeleni usjek prema Baški okruženoj s obje strane kamenom goleti. Staza počinje kod crkve Svetog Ivana i groblja iznad Baške. Do crkve se može doći automobilom kroz usku cestu i tu se može ostaviti auto. S groblja pored crkve otvara se pogled na Bašku. Taj će nas pogled pratiti cijelom stazom, sve do takozvane planine Mjesec. To su joj ime navodno dali turisti. Putem kroz borovu šumu su postavljene klupice pa se može odmoriti i uživati u pogledu. Turistički dio staze završava nakon 3 km gdje završava i šuma, a tu počinje zaravan. Tu je postavljena i poučna ploča, te putokaz. Staze su označene raznim bojama koje treba pratiti da bi se došlo do određene destinacije. Poučna ploča nas upozorava da je to područje poskoka i pauka crne udovice, što nam baš nisu najsimpatičnije životinje. S druge strane tu je ornitološki rezervat Kuntrep u kojem žive bjeloglavi sup, orao zmijar, sivi sokol, sova ušara i druge ptice.

Za odlazak dalje, do neke od destinacija s ploče, potrebno je imati dobru obuću i dovoljno tekućine. Odlučili smo se malo prošetati u raznim stranama i osvojiti vrh Hlam za koji piše da je 1,5 km udaljen. Njegova je oznaka plava boja pa ju treba pratiti. Cijeli kraj stvarno sliči Mjesecu, kamen do kamena, skoro sve golo. Između kamenja ipak ima dovoljno trave za stada ovaca koje su ovdje na paši. Primjećujemo visoko u zraku dva bjeloglava supa koji kruže u svom letu.

U početku smo krenuli prateći zelene oznake koje vode prema Baški. Nakon oko 1 km pješačenja kroz goli kameni krajolik dolazimo do, kako to ovdje zovu, mrgara. To je malo područje ograđeno kamenim zidovima, a ima i poneko drvo pa je u hladu. U mrgarima pastiri obavljaju razne poslove kao što su obilježavanje, prebrojavanje, mužnju i striženje ovaca. Od ovuda je dobar pogled na morsku obalu s jedne strane i vrh koji nam je u planu, s druge. Parcele su omeđene suhozidima, vjerojatno da bi se spriječile ovce da lutaju cijelim područjem.

Na hladovinu se ovdje ne može računati. Staza je uska, ali dobro označena. Na dijelovima je kamenje poslagano na visoke hrpe. Zaključili smo da je to kamenje sa staze. Osim prirodnih lokvi ima i umjetno izgrađenih, a sve služe za napajanje ovaca. Dolazimo do lokve Kalić. Zaobilazimo ju i penjemo se na vrh Hlam. Kad smo se popeli na vrh (461 m), vidjeli smo obje strane Krka, na zapadu Plavnik i Cres, a na istoku kopno i Senj. Vrijeme je samo za kratak odmor jer bura neugodno puše. Povratak je skoro pa istim putem, s time da smo malo presjekli kraj lokve i došli do druge, umjetno napravljene, te kolnog puta koji vodi u šumu kroz koju smo i došli. Cijeli put koji smo danas prošli dugačak je oko 11 km i idealan za zimsko vrijeme. U ljetno doba to ne bi bio idealan izlet, jer bi nekima od nas vjerojatno bilo na ovom kamenjaru pakleno vruće, a drugi bi previše mislili na zmije.