Planik
Još jedan izlet za nabijanje kondicije. Krenuli smo s Učke od Poklona prema
Planiku. Staza je dobra, dobrim dijelom ravna i nije teško. Na izlasku iz šume
stižemo na prekrasne predjele Ćićarije. Vrijeme kao naručeno, lagana bura da
ne bude toplo dok se hoda.
Nakon doručka u prirodi, čim smo našli pogodne balvane za sjesti, počinjemo
s težim dijelom puta. Treba savladati visinsku razliku od oko 154 metra do
podnožja Planika u razmaku od 1,6 km. Malo strmo ali nije strašno. Šuma je lijepa.
Prvo smo se popeli na Veliki Planik (1277 m), a preko puta njega je Mali Planik.
Mali nije baš mali, samo je nekih 18 metara niži. Osim toga s njega je lijepši
pogled i ima dobrih mjesta u zavjetrini za odmor. Vrh Učke Vojak se vidi jasno,
a lijevo od njega imamo pogled na Rijeku.
Natrag do Poklona je još jednom 8 km ali bilo bi dosadno ići istim putem pa
smo skrenuli u šumu desno kad se spustite s Malog Planika.
Prošli smo ispod Mahen vrha (zanimljivo ime), pa kroz Panjak, pa na predjelu
koji se zove Palada, napuštamo Istarsku županiju i stižemo u Primorsko-Goransku.
Šumu je na nekim dijelovima već jesen dobro zahvatila. Lišće je žuto, a ponegdje
je očito da ga uskoro neće ni biti na stablima. Neki su dijelovi još uvijek zeleni.
Nakon nešto više od 9 sati i pređenih 20 km vraćamo se do Poklona gdje nas
čeka auto. Plan je bio dosta ambiciozan ali smo zadovoljni jer smo izdržali do
kraja (ionako se nije moglo odustati).