Najprije malo općenito o Parenzani za koju smo tek nedavno čuli, a onda neke dijelove odlučili i obići. Godine 1900. započela je izgradnja željezničke pruge koja je trebala prevoziti putnike i teret od Trsta do Poreča. Bila je širine 760 mm. U početku je planirana kao pruga normalnog kolosjeka, ali zbog manjih poreza izgrađena je uskotračna pruga dužine 123 km. Napravljeno je 8 tunela, 11 mostova i 6 vijadukata te brojni željeznički kolodvori, stajališta, stanice za snabdijevanje vodom, nasipi i usjeci. Pruga je puštena u promet 1902. god. Trasa je dosta izmijenjena od prvobitnog plana jer su mnogi gradovi i mjesta željeli biti povezani prugom, u čemu im se i udovoljilo. Krštenje vlakića imenom “Parenzana” dogodilo se sasvim slučajno u veljači 1902. god kada je u tršćanskom časopisu državnih željeznica objavljena okružnica vezana za prvu dionicu pruge do Buja. Kako se htjelo naglasiti da će željeznička pruga stići i do Poreča na okružnici je stajalo “Parenzaner”, tako da se njeno ime zadržalo do danas u talijanskoj inačici “Parenzana”. Koristile su se parne lokomotive. Postojali su putnički vagoni I., II. i III. razreda s 30 mjesta, teretni vagoni i vagoni za prtljagu. Svi vagoni bili su dužine 8,5 m. Bili su osvijetljeni petrolejskim svjetiljkama, nisu imali WC, no imali su balkone. Parenzana je prometovala za vrijeme dvije vlasti. Preživjela je Prvi svjetski rat, te nakon pada Austro-Ugarske Monarhije potpala pod Talijansku državnu željeznicu. Nakon 33 godine prometovanja, zadnji vlak prugom prošao je 31. kolovoza 1935. godine jer nije više uspijela odoljeti konkurenciji bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza.

Zanimljiva je sudbina tračnica ove pruge. Mussolinijeve vlasti su demontirale tračnice i otpremile ih brodom u nedavno okupiranu Abesiniju (Etiopiju). Brod nikada nije došao do odredišta, jer je potonuo u Sredozemnom moru.Godine 2002. povodom 100-tog rođendana pruge pokrenut je projekt revitalizacije Parenzane, a 2004. godine EU je pokrenula projekt  “Parenzana – put zdravlja i prijateljstva”. Ciljevi projekta su revitaliziranje “Parenzane” putem turističke ponude i dugoročne prekogranične suradnje u Istri, zaštite trase, povezivanje postojećeg kulturnog i tehnološkog naslijeđa u jedinstven turistički proizvod. Dana 4. studenog 2007. god u Livadama je otvoren muzej Parenzane, a 10. svibnja 2008. god trasa između Livada i Buja otvorena je kao biciklistička staza. Tom prigodom postavljena je zaštitna ograda na vijaduktima “Freski”, “Antonci” i “Završje”.

Prvi susret s Parenzanom imali smo na dionici Završje – Antonci. Do podnožja Završja došli smo iz Livada cestom od Buzeta prema Ponte Portonu, pa prema putokazu desno. Cesta je neasfaltirana, pa je bolji način za posjet Završju cesta od Grožnjana prema Oprtlju. Auto smo parkirali pokraj stare željezničke stanice, koja je sada u ruševinama. Od nje, gledajući prema Završju na vrhu brežuljka, krenuli smo desno prema Antoncima i Oprtlju. Na putu su dva kraća tunela i jedan vijadukt, te predivan pogled na dolinu Mirne. Trasom smo pješačili do mjesta Antonci, nakon čega je uslijedio povratak do stanice, tj auta. Sveukupno, ovo je dosta kratka trasa, cca 5 km. Stanica u Završju nalazi se ispod mjesta, pa smo ovom prilikom odlučili posjetiti i samo mjesto Završje. Svuda porušene zidine i kuće obrasle bršljanom. To je skoro napušteno mjesto gdje živi samo nekoliko obitelji. Mir i tišina odgovaraju i ovom psu kojeg smo zatekli kako se sunča na krovu.

Mjesto ima čak dvije crkve koje svjedoče o njegovoj, nekad, važnoj ulozi. Crkva Rođenja bl.djevice Marije je vrlo lijepa i očuvana, a u njoj su orgulje koje potječu iz 1740. god.

Tek ovdje, u centru Završja vidjeli smo da postoji asfaltirana cesta koja vodi prema Grožnjanu, pa smo za povratak autom, odabrali ovaj put.
Još nam je preostalo vremena pa smo krenuli u Vižinadu, gdje iz Vižinade prema Puli oko 200 m nakon odvojka za Poreč s lijeve strane postoji ulaz na Parenzanu. Ovo je trasa Vižinada – Rakotule. Trasa vodi u pravcu Motovuna i nakon otprilike 3 km, na pola trase je veliki vijadukt koji se zove Vital ili Veliki most koji je sagrađen preko potoka Sabadin.

Na ovoj je dionici dosta usjeka i nekoliko vidikovaca, ali je najinteresantiniji ranije spomenuti vijadukt.