Oprtalj – Šterna – Butori – Momjan
Cestom Buzet – Buje skrećete prema Livadama. U Livadama se nalazi muzej Parenzane, koji još na žalost nismo vidjeli jer je svaki put zatvoren. Iz Livada slijedi uspon od oko šest km do Oprtlja. Cesta je zavojita, ali sa svakim novim zavojem otvara se još bolji i lijepši pogled na dolinu Mirne, Motovun i Livade u podnožju.
Oprtalj je srednjevjekovni gradić smješten na 380 m nadmorske visine. Automobil možete parkirati na ulazu u mjesto, te se prošetati uličicama.
Na ulazu u mjesto nalazi se gradska lođa, iz čije untrašnjosti se pruža pogled na zapadnu obalu Istre. Nasuprot lođe nalaze se gradska vrata, te glavna ulica koja vas vodi na trg ispred župne crkve sv.Jurja. Crkva je sagrađena 1517.god, i uz nju se uzdiže 27 m visok zvonik. U 17 st crkva je produžena i dobila je novo pročelje.
U blizini škole smještena je crkva sv.Roka. Sagrađena je u 14 st. Kao jednobrodna građevina sa preslicom. U crkvi se nalaze freske koje je naslikao istaknuti majstor Anton iz Padove 1535. godine. Crkva je iz temelja obnovljena godine 1913. Crkve su bile zatvorene, pa nismo uspijeli vidjeti unutrašnjost.
Nakon Optrlja nastavljamo cestom prema Svetoj Luciji do mjesta Šterna. Naselje se nalazi oko 5 km sjeverozapadno od Oprtlja. Položeno je na maloj uzvisini iznad udoline na kojoj je izvor pitke vode, a kraj izvora župna crkva sv.Mihovila. Mjesto se spominje prvi put 1102. god. Crkva je sagrađena 1750 god, na mjestu starije. Na izvoru se može napuniti bočice izvorskom vodom.
Nastavljamo dalje, prolazimo kroz još jedno maleno mejsto, te dolazimo do malenog raskršća, putokaz za Butori. Skrećemo desno i odmah se nalazimo iznad slapa i ponora Butori. Ako se vozi polako, slap se može vidjeti i s ceste. Slap je ograđen, a staza do njegovog podnožja je uređena i zaštićena ogradom tako da se lako spustiti.
Slap je na rječici Arđili, a ispod njega je i ponor. Prošetali smo malo i uzvodno uz rječicu, ali staze nisu uređene, pa se ne može baš puno hodati.
Nastavili smo dalje prema Kremenju. Ispred mjesta cesta vodi desno prema Momajnu. Nakon nekoliko minuta vožnje već smo se našli u Momjanu gdje smo parkirali auto na gradskom trgu.
S trga se pješice spušta, prema putokazu, do momjanskog kaštela. Momjan se prvi puta spominje 1035 god. Momjanski kaštel podigao je Woscalc nagdje u 13.st. 1548.god kaštel je kupio vitez Simone Rota čija je obitelj u njemu živjela do 1835. god. Od kada je kaštel napustila obitelj Rota prepušten je propadanju.
Vidljivi su ostaci mosta kojim se je dolazilo do kaštela. Ovoga puta pristup kaštelu je zabranjen jer je kaštel u renoviranju, ali smo prošli put kada smo bili u Momjanu napravili avanturistički proboj do njegovih zdina. Put je bio zarastao, i cijeli je kaštel bio u trnju i travi. Očito se radi na njegovu restrukturiranju, put je počišćen, radovi su se i danas odvijali, pa slijedećom prilikom vjerojatno će se moći i obići.
Nastavili smo izlet do mjesta Kremenje gdje smo u restoranu Marino ručali.
Povratak je bio istim putem od kuda smo i došli.
Pingback:Jutarnja kava ponedjeljkom: Tanja Lukin! ⋆ Stilueta