Ime Višnjan vjerojatno potječe od latinske riječi Vicinianus što znači u blizini jer je Višnjan u prošlosti bio najbliži posjed Poreča. Najstariji pisani dokument u kojem mu se spominje ime je akt po kojemu su se određivale granice posjeda Sv. Maura iz 1003. godine.
Kao i ostala mjesta bio je pod raznim vlastima, a od 1847. god samostalna je općina. Najveći prosperitet grad doživljava u 18. i 19. st zbog svoje okrenutosti poljoprivredi. Danas u Višnjanu djeluje zvjezdarnica koja je po broju otkrivenih asteroida jedna od dvanaest najproduktivnijih na svijetu.
Prošetali smo gradom, popeli se do gradske lože i crkve, spustili do sunčanog sata u centru, te nakon popijene kave nastavili dalje.

U blizini Višnjana je Nova Vas, a u blizini Nove Vasi je jama Baredine. Posjet jami uz vodiča traje oko 40 min. Spušta se oko 60 m u dubinu, pritom obilazi 5 dvorana. U dvoranama mogu se vidjeti čudesni oblici stalagmita i stalaktita od kojih su najzanimljiviji  desetak metara dugačke visoke “zavjese”, vrlo realističan kip Bogorodice, tijelo pastirice Milke, kosi toranj iz Pise, snješko – lučonoša koji je postao zaštitnim znakom ove spilje. Sve sige su crvenkaste i prozirne, a to je zbog prodiranja crvene zemlje s površine. U jami je stalna temperatura od 14 stupnjeva.

U zadnjoj dvorani može se vidjeti čovječja ribica koja inače živi u jezerima još 60 m ispod dijela kojeg se turistički obilazi. Zanimljivost je da ribica može živjeti i do godinu dana bez hrane, a hrani se mikroorganizmima i račićima koji žive u jezerima. Svaka dva tjedna speleolozi donose drugu ribicu, a ovu koja je za pokazivanje vraćaju u njeno društvo.

Postoji i legenda o jami Baredine koja kaže da se negdje u 13. st porečki plemić Gabrijel zaljubio u prelijepu pastiricu iz Nove Vasi po imenu Milka. Ni jednom smicalicom zla Gabrijelova majka nije mogla ugasiti tu ljubav pa je razbojnicima dala tri zlatnika da potajno ubiju lijepu Milku. Razbojnici nisu ubili pastiricu nego su je bacili u jamu. Kada je saznao za zlu kob svoje ljubljene, plemeniti Gabrijel uzjahao je konja i nestao. Našli su samo konja kod jedne druge obližnje jame. Priča kaže da okamenjeno tijelo nesretne pastirice, iz stoljeća u stoljeće postupno klizi prema dnu jame, gdje ga i sada možemo vidjeti, tražeći svoga ljubljenog.

Vratili smo se na cestu s koje smo skerenuli za Baredine te nastavili desno. Nakon 600 m stigli smo u Gediće na cesti Poreč – Vižinada. U nastavku, prema Vižinadi nakon 6 km dolazi se do odvojka za Božje Polje. Uskom asfaltiranom cestom dolazi se do groblja koje okružuje crkvu Majke Božje od Polja. Crkva se spominje u 11. st, a današnje obličje poprimila je u 15. st. Nad vratima crkve uzidana je glava Atile Biča Božjeg s isplaženim jezikom, okrutnog hunskog kralja iz 5.st. Jedna od legendi kaže da ga je baš tu iz praćke pogodio neki pastir, pa čak ga i ubio ali to je već teško dokazati. Uz crkvu je djelovao samostan templara osnovan 1119. god. Red je ukinut 1312. god, a njegova dobra nasljeđuju Ivanovci (Malteški vitezovi), pa tako nasljeđuju i Crkvu u Božjem Polju. Crkvu su 1526.god preuzeli franjevci trećoreci.

Do Vižinade još je otprilike jedan km. Cesta koja vodi do središta naselja bila je u rekonstrukciji, pa smo se prošetali do trga s baroknom cisternom i crkvom sv Jeronima. Trg je okružen palačama. Na jednoj se nalazi venecijanski lav kao znak stoljetne vladavine  Venecije. Župna crkva ima zvonik visok 25 m, sagrađena je 1837.god, a s njezine stražnje strane pruža se dojmljiv pogled na Motovun na “suprotnom” brdašcu.