Kožljak
Na lokalnoj cesti Šušnjevica – Vozilići nalazi se Kožljak. Naselje se sastoji od dva dijela, srednjevjekovnog kaštela i novog naselja nastalog u blizini. Smješteno je na zapadnim padinama Učke povrh Čepićkog polja. Pripada općini Kršan, a utvrda – kaštel i parku prirode Učka kao jedan od atraktivnih lokaliteta i izletišta. Do utvrde se dolazi skretanjem uzbrdo uskom cesticom prema mjestu Zagrad koja vodi preko pruge Lupoglav – Štalije, te iz mjesta šumskim putem za oko desetak minuta pješačenja. Zagrad čini nekoliko kuća, koje su sve napuštene. Parkiramo auto i krećemo prema ostacima kaštela. Kaštel je smješten na strmoj litici (184 m nadm.vis.), uz stari put koji je povezivao Istru s Liburnijom.
Podignut je na mjestu nekadašnje prapovijesne gradine, a prvi se put spominje u doba akvilejskih patrijarha 1102. godine pod imenom Castrum Iosilach, a poznat je i pod nazivima Gosilach, Wachsenstein (od XIII.st.) te Kožlak (u Istarskom razvodu). Pripadao je austrijskom dijelu Istre, a nalazio se na samoj granici austrijske i mletačke Istre. Najpoznatiji vlasnici Kožljaka bile su obitelji Nikolić i Mojsijević. Najveći je opseg kožljačka gospoštija poprimila za vrijeme vladanja senjske obitelji Mojsijević, kada je kožljački teritorij na Učki dodirivao granice Veprinačke komune. Dolinom se širio od plominskoga do boljunskoga polja, a obuhvaćao je: Brdo, Grobnik, Posert, Letaj, Šušnjevicu i Novu Vas.
Kaštel se sastojao od stambenih i gospodarskih zgrada te manjega suburbija; bio je opasan obrambenim zidinama i kulom. Unutar zidina nalazi se župna crkva sv. Hadrijana, prvotno jednobrodno romaničko zdanje prošireno 1834. (izvor: Istarska enciklopedija). Od crkve, kao i od cijelog kaštela danas su ostali samo ostaci, obrasli u travu i granje. Zanimljivo je da su vrata crkve zatvorena lokotom, tako da se u unutrašnjost ne može ući, a crkva nema krov i unutrašnjost je zarasla u grmlje. Iako nekad od značaja, današnji izgled kaštela je samo naznaka da je tamo uopće nešto bilo. Za razliku od nekih drugih kaštela u Istri koji se nastoje sačuvati (Kostel, Momjan, Dvigrad) ovaj je prepušten povijesti i predaji o njegovom značaju. Nakon šetnje zapuštenim zidinama, vraćamo se do Zagrada gdje se odmaramo i uživamo u pogledu koji seže preko Čepićkog polja do Pićna, Potpićna, Plomina, Gračišća u daljini… Od zvukova čujemo samo cvrkut ptica pa je ovo pravi bijeg od užurbane svakodnevice.