Na izlet krećemo iz Draguća koji je već bio polazište našeg izleta prema Grimaldi. Vrijeme je prekrasno, sunčano i već ujutro je dosta toplo. Sa sobom imamo tehničku podršku s pripremljenom mapom i dosta vode. Htjeli smo parkirati pored groblja u Draguću, ali to je nemoguće jer su u mjestu radovi, pored groblja su bageri, pa parkiramo uz cestu odmah nakon skretanju prema Draguću. Prelazimo glavnu cestu gdje nas široki makadamski put vodi na našu stazu. Staza je označena zeleno-žutim markacijama i u turističkim vodičima nazvana stazom sv.Silvestra, samo je u istim vodičima polazak iz Boruta. Odlučili smo to okrenuti tako da polazište i završetak puta budu u Draguću. S jedne strane zato jer je Draguć zanimljivije i veće mjesto od Boruta, a drugi razlog je što smo htjeli odmah na početku puta se popeti do Starog Draguća, a ne nakon uspona iz Boruta. Također smo i kružni dio staze okrenuli na drugu stranu, suprotno od kazaljki na satu, što se pokazalo dobrim jer je na taj način put lakši i ugodniji. U početku je staza široka i stalno je blagi uspon. Nakon oko jednog km dolazimo do raskrižja gdje možemo desno prema usponu za Stari Draguć, ili lijevo gdje bismo taj put zaobišli. Mi idemo desno jer se želimo popeti do Starog Draguća. Još malo i putokaz nas usmjerava oštro desno u šumu. Čini se da ovdje niti nema puta, ali oznake na drveću govore da smo ipak na pravom mjestu. Uspinjemo se polako jer je vrućina prava ljetna, a svaka hladovina dobrodošla. Putem nailazimo na suhozide koji su vjerojatno ostaci stare gradine. Zanimljivi su jer su s oba vanjska lica zidova od klesanog kamenja, a prostor između njih ispunjen sitnijom građom.

Najviša točka je na 503 m.n.v. Označen  je, i običan je skup kamenja na hrpi obraslog u gustu šumu pa od ovuda nema nikakvog pogleda. Ipak je dobro mjesto za kratak odmor i malo vode. Spuštanje s vrha nije istim putem. Samo nastavljamo naprijed prema oznakama i dolazimo skoro do istog mjesta na kojem je počeo uspon za Stari Draguć. Šteta da lokalitet nije bolje istražen pa se osim ostataka par zidova, drugo i nema što vidjeti. Opet smo na dosta širokom putu gdje hladovine gotovo da i nema. Dolazimo do prekrasnog imanja koje je u renoviranju,  s naše desne strane. Ovdje bi bilo prekrasno provesti odmor ako ne i živjeti. Ispod prekrasne kuće na osami, maslinici su s mladim maslinama.

Da nema čovjeka s traktorom koji radi u masliniku  tišina bi bila savršena. Kako prolazimo po putu, stalno se osvrćemo i bacamo još jedan pogled na ovu kuću. Pri dnu maslinika račvanje je više puteva, ali i šumarak u kojem su stol i klupe, pa se malo odmaramo. Do sada hodamo oko dva sata. Nastavljamo dalje širokim putom. S obje naše strane gusta je šuma o kojoj raspravljamo, čudimo se jer se rijetko vidi u Istri, ne pazimo na oznake jer smo na glavnom širokom putu i kad pogledamo u navigaciju vidimo da smo propustili skrenuti. Trebali smo pred oko jedan km! Za utjehu popijemo malo vode i vraćamo se natrag do mjesta gdje je lijevo trebalo skrenuti na uzak šumski put. Produžili smo si hodanje za oko dva km. Skretanje je označeno i naša je greška što nismo bili pažljiviji. Šumski put je pretežno spuštanje, na dijelovima dosta strmo (zato je dobro da smo ovaj dio puta okrenuli smjer) i vodi nas iznad groblja u Borutu. Na putu nam se s lijeve strane otvara pogled na Učku i Hum. Dolaskom do groblja u Borutu na kojem je crkvica sv.Mihovila, put je dalje asfaltiran i vodi u mjesto. Na livadi iznad prvih kuća ponovno se odmaramo. Spuštamo se do željezničke stanice ispred koje je mapa našeg današnjeg izleta. Radoznalost nas tjera da obiđemo i zgradu stanice koja podsjeća na neka prošla vremena (možda i na western filmove). Osim čekaonice za putnike tamo je i ured upravitelja te se mogu kupiti karte za vlak.

Bilo bi dobro da se može kupiti karta do Draguća i da se ne mora hodati još ovoliko! Mi ipak moramo pješice natrag. Od stanice nastavljamo desno, dolazimo do malene crkvice ispred koje su dvije klupe u hladu, te dalje po asfaltu do prelaska preko pruge. Prugu ne prelazimo, već skrećemo lijevo gdje nas vode oznake. Borut je najniža točka našeg izleta danas i znamo da nas očekuje uspon. Srećom smo obnovili zalihe vode na stanici pa pijemo često i zaustavljamo se svako malo. Ipak uspon ovim putem lakši je od prethodnog spuštanja u Borut. Nakon oko 1,5 km uspona izlazimo na asfalt. Nismo očekivali asfaltiranu cestu. Vodi nas u zaseok Grdinići nakon kojeg asfalt prestaje. Na izlasku iz sela velika je bara puna žaba koje kreketanjem remete tišinu. Na livadi pored bare zadnji put se odmaramo. Do Draguća imamo još oko 2,5 km.

Nastavljamo šumskom stazom koja nas vodi na širi put po kojem smo hodali nakon Starog Draguća, pa se opet odvaja i spaja s putom kojim smo krenuli. Nahodali smo se danas, ali bi ipak još obišli Draguć da nije baš bila u tijeku svadba i svatovi dolazili u crkvu. Nismo se uklapali među njih, pa ćemo u Draguć drugom prilikom. Prešli smo 16,3 km, ali kad odbijemo koliko nas je koštao promašaj staze, dužina ovog puta je 14,2 km. Nije nam se nikamo žurilo pa smo proveli gotovo 7 sati na putu.

GPX file Draguć-Stari Draguć-Borut-Draguć