Staza slapova
Nakon jutarnje kave u Buzetu auto parkiramo pored mosta na Mirni, uz vodovod. Naoružani hranom, pićem, tehničkom podrškom krećemo uz korito Mirne uzvodno.
Uskoro smo na ulazu u šumarak gdje nas put vodi uz korito rječice Drage. Uska staza prolazi kroz šumu pored i preko vode, koja je u kamenu oblikovala mala jezerca, udubine, brzake i slapove, ispod velikih stijena privlačnih penjačima. To je ujedno i područje gdje se u prošlosti u manjim količinama iskopavao ugljen pa nismo odolili izazovu da uđemo u okna rudnika.
Tako dolazimo do slapa ispod velikih stijena pored kojeg je prvi odmor. Ispod slapa je maleno jezerce pa se jednoglasno slažemo da bi bilo super po ljeti na ovo mjesto doći na kupanje.
Nakon odmora slijedi uspon, prilično strm i osiguran konopima, do stijena na kojima se penjači vertikalno penju. Odavde, opet osigurano konopima, idemo do slijedećeg slapa.
Ovdje je ponovno odmor i uživanje u tišini i ljepoti koja nas okružuje. Ovaj je slap veći od prethodnog. Ispod njega je ponovno maleno jezerce, veće od prethodnog. Morali smo se malo pomučiti da bi došli na drugu stranu jezerca, ali to smo bez problema uspjeli. Dalje nema puta. Moramo se vratiti. S desne strane slapa i jezerca nadvijene su stijene koje djeluju pomalo zastrašujuće. Vraćamo se istim putem do križanja gdje nas planinarske oznake vode uz brdo, prema vrhu klisure. Opet je sve osigurano konopima, a bez njih bi uspon bio dosta težak. Nakon toga u blizini smo mjesta Selca te vidimo kuće.
Put nas vodi prema slijedećem slapu.Ovaj slap je uz malo veće jezero makar nije naročito velik. Lijevo su nadvijene stijene i čini se da ovdje nikad ne dopire sunce.
Prolazimo, dalje, ispod mjesta Selca po slabo označenom putu. Kada se put račva, pitamo se koji je pravi, pa ponekad i pogriješimo. Slijedimo vodu i tehničku podršku.
Nakon malo nagađanja hoćemo li lijevo ili desno, gore ili dolje, dolazimo do napuštenog sela Glistonija, pa onda i do mjesta Šćaveti. Nikoga tu nema, sve je napušteno. Malo smo se odmorili pa krenuli dalje.
Uskoro stižemo u civilizaciju. Pred nama je selo Kuhari. Malo smo popričali s mještanima i kažu da su vidjeli 3-4 vuka prošlu noć. Ove zime smo na Učki u snijegu vidjeli tragove vukova pa zaključujemo da su to isti jer se u ovim krajevima već dugo za njih nije čulo.
Hodamo i beremo šparuge, čini se da ih nitko ovdje ne bere. Ima ih u izobilju uz sam put. Tehnička podrška kaže da se udaljavamo od zacrtane rute. Zbunjeni smo i odlučimo se vratiti. Držali smo se one “kartu čitaj i seljaka pitaj” pa smo imali sreću da su naišli ljudi koje smo pitali koji je pravi put za Kotle. Rekli su: kod prestanka asfalta u Kuharima skreće se lijevo (tj desno od ovoga gdje smo mi sad). Hodali smo oko 2,5 km uzalud! (Ne baš uzalud, jer smo nabrali puno šparuga). Povratak na pravi put! Zanimljivo je da u Kuharima nigdje nije označeno kamo treba ići prema Kotlima, pa nije teško pogriješiti. Nije to previše čudno. Mnogi su putevi po Istri označeni samo na početku, a dalje po principu snađi se. Uskoro smo u Kotlima. Kako smo ovdje već puno puta bili odlučujemo odmah nastaviti desno uz rijeku Mirnu po stazi. Spuštamo se i dolazimo do raskrižja puteva, gdje znamo da je pravi put desno, ali mi idemo lijevo jer želimo ručak u kanjonu. Kotlasto korito rijeke i puno hladovine pravo je mjesto za odmor i ručak.
Maleni brzaci dobro su mjesto i za izuvanje gojzerica i odmor nogu. Voda je hladna i ne može se dugo izdržati u močenju nogu, ali jako godi. Siti, već i pomalo umorni nastavljamo dalje. Put vodi kroz hladovinu, povremeno ravno, povremeno uzbrdo sve uz korito rijeke koja nam je s lijeve strane. Umorni smo, ponestaje nam vode, pa se često odmaramo.
Mirnu prelazimo tri puta. Više nema slapova samo put koji nas vodi prema mjestu Pengari. U podnožju mjesta susrećemo bračni par u autu i pitamo kojim putem je bolje ići, kroz mjesto ili uskim putem desno.Kažu desno je kraće, lijevo je bolji put koji vodi po asfaltu i strmiji je. Odlučujemo se za kraći. A i strmina nam je dosta. Spuštamo se prema Mirni i dolazimo do njezina korita. Auto je već blizu.
Jedva čekamo da odemo nešto popiti jer smo i žedni. Ponovno odlazimo na prvotnu destinaciju u Buzetu. Tehnička podrška kaže da smo prešli 18,5 km, od toga 2,8 km nepotrebnih. Zavidno i zdravo! Iako staza nije ucrtana na ovaj način ipak je prekrasna i vrijedna obilaska.