Nakon dosta lošeg vremena u vrijeme vikenda, osvanula je savršena nedjelja za planinarski izlet. Želimo se popeti na Krog, jedan od manje poznatih vrhova na Učki. Vozimo se starom cestom preko Poklona do ceste za Vojak. Rampa na cesti je spuštena pa današnji izletnici neće moći na vrh autom. Parkiramo. S druge strane glavne ceste vode dva puta. Krog nam je odmah nasuprot. Izgleda poput stijene iznikle iz zemlje.

Krećemo donjim, lijevim putem, spuštamo se prema livadama. Putem uočavamo vijesnike proljeća, visibabe i šafrane iako je još malo prerano.
Nadomak livade skrećemo desno te hodamo prema najnižoj točki (sedlu). Uz dosta muke penjemo se na sedlo, pa na Krog. Ovo je mali avanturistički pohod, jer je velika strmina, a i nismo pronašli najbolji put. Istina, put smo uočili ali nismo vjerovali da je pravi, a trebali smo, jer je vodio na suprotnu stranu prema livadama. Nije bilo tako strašno, samo smo se malo sklizali po lišću i hvatali za grane. Dalje je išlo bez problema. Sad kad smo se popeli nema više penjanja, manje-više je ravno.  Na vrhu malog Kroga (dva su vrha) susrećemo par kojeg pitamo kojim su putem došli. Kažu da su došli iz suprotnog smjera od onog kojim smo mi došli i da je to samo 15-tak minuta hoda. Mi smo do ovuda hodali već oko sat i pol. S ovog vrha «puca» pogled na istarsku stranu Učke.

U podnožju je izlaz iz tunela, vidi se Boljun, čepićko polje, u daljini razabire se i Motovun. Da nema sumaglice vjerojatno bismo vidjeli i more u daljini. Spuštamo se i nastavljamo prema drugom vrhu. Olakšanje je jer znamo da se ne moramo vraćati istim putem, već samo nastaviti i doći ćemo do auta. Uskoro smo na drugom vrhu. I tamo susrećemo izletnike i uživamo u pogledu. S ovog vrha vidimo i naš auto s druge strane ceste. Pogled je gotovo isti, na istarsku stranu Učke, Trstenik, Boljun, Brest pod Učkom i ostala mjesta. Vrijeme je prekrasno vedro ali ipak u daljini je sumaglica pa je teško odgonetnuti gdje je koje mjesto ili brdo. Teško je pogoditi dan kad je baš potpuno sve bistro.

S vrha stijene, do auta smo za desetak minuta. Spuštanje je lakše od uspinjanja. Nismo se previše umorili ali smo ipak zadovoljni da smo propješačili cijeli Krog, a ne da smo se za par minuta stigli na vrh kao kroz park. Ne bi bilo interesantno, a i prekratko bi trajalo.