Današnji izlet je pomalo neobičan. Pružila nam se prilika da s prijateljem, koji ima pogodan auto za makadamske ceste, obiđemo sela u Istri do kojih inače ne bismo došli. Preko Učke vozimo se starom cestom. Učka je u oblacima, vidljivost je slaba, a mi se nadamo da će s druge strane biti bolje.

U podnožju kod tunela idemo prema Labinu. U Letaju skrećemo desno i vozimo prema Pazu. Prvo je cesta asfaltirana i uska, kasnije neasfaltirana. Dolazimo u Belaj gdje se smjestio ladanjski dvorac iz druge polovice 16. stoljeća.

Sagradila ga je obitelj Barbo, kasnije je barokiziran, u 17. i 18. stoljeću. Od 1668. do 1945. god u posjedu je obitelji von Auersperg.  U prizemlju je kapela s baroknim oltarom, te nadgrobnim pločama plemićkih obitelji iz okolnih mjesta. Danas je dvorac u rekonstrukciji, ne može se vidjeti što skriva unutrašnjost, ali se može zamisliti nekadašnji raskošan život plemićkih obitelji. Ispred dvorca nalaze se vinogradi, a nama je pravo mjesto za ispijanje kave iz termosice.

Nastavljamo prema Pazu do kojeg nas vodi oko tri km neasfaltirane ceste.

Ovdje se nalazi ruševina srednjevjekovnog kaštela koji su počeli graditi Waldersteini, a obnovila ga je obitelj Barbo 1570.god. Zbog stoljetnog propadanja danas kao da je u »smrtnom« zagrljaju nabujale vegetacije. Kameni blokovi zidina ne mogu se pravo razaznati ni s jedne strane. Čak i u današnjem ruševnom stanju kaštel dominira selom.

Iz Paza nastavljamo prema Cerovlju. Skrećemo u Tupaljicu, gdje je na vrhu brežuljka kuća s prekrasnim pogledom na Boljun,i ostala okolna mjesta. Zaustavljamo se i promatramo okolna mjesta. Zvukova nema, samo poneka ptica.

Vraćamo se na glavnu cestu, jer dalje se nema kuda. Prolazimo kroz Afriće, te skrećemo u Čehi i Bregi.Nesfaltiranom cestom vozimo se nekoliko km kroz šumu, te napokon dolazimo do mjesta i asfalta. Nalazimo se u selu Gospodi u čijem podnožju je glavna cesta Paz-Cerovlje, te Rakov potok i umjetno jezero koje služi za eksploataciju gline.

Vozimo do Cerovlja te u mjestu idemo preko pruge, pa desno. Prolazimo kroz Borut, Čuleti, pa prema putokazu skrećemo opet na makadamsku cestu za Poljanice i Iveći. Do Poljanica nismo došli, ali smo se zaustavili u Ivećima.

Selo s pet kuća, od čega su četiri napuštene i zapuštene. U jednoj ipak netko stanuje ili možda povremeno dolazi. Nagađamo kako ovdje izgleda kad napada snijeg. Trebaju dobre zalihe, a da bi se do ovuda stiglo treba i malo robusniji auto. Sportski ne prolaze. Ovdje čak nalazimo i na dvije olupine automobila. Za jednu zaključujemo da je FIAT milecento iz 1959. godine prošlog stoljeća. Da se uredi, bio bi to dobar primjerak oldtimera.

Ipak fascinira tišina i mir ovog zaboravljenog sela. Vraćamo se istim putem. Zaustavljamo se povremeno, te uživamo u pogledu. Tako lociramo Hum u daljini. Opet smo na cesti prema Lesišćini. Skrećemo prema Sv.Stjepanu, te se vozimo uskom cesticom.

Dolazimo u Lesišćinu, te preko Dolenje Vasi nastavljamo prema Učki. S primorske strane Učke vrijeme je puno lošije nego s istarske strane. Ipak, zamislili smo piknik, pa izlet završavamo na maglovitoj Učki s logorskom vatrom i pečenim kobasicama.