Dok se vozimo iz tunela prema Vozilićima gledamo s lijeve strane Učku koja je prvi put ove zime pobijelila.

Nakon kave u Labinu, u centru starog grada, krećemo prema Sv.Marini i Ravnima. Nakon Ravni vrlo uska cestica vodi nas do kraja Labinskog poluotoka, mjesta Skitača. Putem se pitamo što ako netko dođe s druge strane?
Mjesto je smješteno u maloj nizini zaštićenoj od bure između četiri planinska vrha:
Goli – 536 m, Oštri – 531 m, Brdo – 475 m i Orlić – 470 m.

S rubova mjesta, odnosno planinskih vrhova koji ga okružuju pruža se veličanstven pogled na sve strane. Iako vrijeme nije najbistrije, vidimo Rabac, Učku, Riječki zaljev, otoke Cres, Lošinj, u daljini Unije. U pozadini nazire se i snijegom prekriven Velebit. Kažu da za bistrog vremena pogled seže čak do talijanske obale.

Spuštamo se s jednog vrha, pa odlazimo na dugu stranu mjesta, lijevo od groblja, na drugi vrh. Otuda novi vidici. U podnožju Koromačno, nasuprot pogled na Raški zaljev i Rakalj s kamenolomom u blizini. Pogled je i prema mjestima u unutrašnjosti Istre. Na vrhovima se teško duže zadržavati zbog bure koja tako jako puše da smrzava kosti. Mjesto Skitača s ovog vrha nam je kao na dlanu. Do danas skoro napušteno, u njemu žive svega četiri stanovnika. Nekada je to bilo veliko mjesto s čak tristotinjak stanovnika. Selo je nastalo negdje u 15.stoljeću i do II svj.rata stalno je raslo. Nakon toga počinje iseljavanje, da bi danas većina kuća bila napuštena, mnoge i porušene. U središtu mjesta je crkva sv.Lucije s početka 17.st. Postoje legende o Svetoj Luciji i čudesnoj djelotvornosti vode s izvora koja pomaže slabovidnima.

Legende govore jedno, a činjenica je da se svega nekoliko metara ispod jednog od najviših vrhova smještenog s južne strane (Brdo) nalazi mali izvor vode koji izvire iz stijene i koji nikada ne presušuje. Navodno čak ni u vrijeme najjačih žega usred ljeta kada se na Skitači
temperatura diže i do 40 stupnjeva. Voda sa tog izvora se skuplja u malom udubljenju u stijeni i ta se udubina naziva »školnica«. Ovo nas je mjesto svojim prekrasnim vidicima, legendama i današnjim izgledom oduševilo pa smo odlučili ponovno doći kad bude bistrije vrijeme. Mislili smo da će danas bura rastjerati sve oblake ali nije bilo baš tako, pogotovo ne prema zapadu.

Natrag, prema Labinu idemo drugom stranom Raškog zaljeva. Cesta je “normalna”, neusporedivo s onom iz Ravni. Skrećemo i u Koromačno, kojim uz morsku obalu dominira tvornica cementa. Kuće uz obalnu šetnicu sve su iste, napravljene za potrebe tvornice.

Tu baš nismo imali dojam da smo u Istri pa smo brzo krenuli natrag prema Labinu.