Na zapadnom dijelu Istre, između rijeke Mirne i Limskog zaljeva, nalazi se Višnjan. Udaljen je svega 12 km od Poreča, a nadaleko je poznat po svojoj zvjezdarnici. Odabrali smo ga za posjetu zbog pješačke staze venecijanskog lava i botaničke staze. Parkiramo u centru i krećemo do sunčanog sata (pokazuje točno vrijeme), te prema staroj jezgri grada.

Prolazimo ispod luka venecijanskog lava te dolazimo do crkve. Ovo je najviši dio u mjestu i pogled je dobar. Vidi se Nova Vas, u daljini Poreč i more. Nikakve oznake ne upućuju na pješačku stazu, ali znamo da se treba odavde spustiti i krenuti prema mjestu Barat. Spuštamo se i dolazimo do ceste. Na uglu je agrarija gdje pitamo kuda treba dalje, te nas upućuju na cestu preko puta pa na kraju lijevo. Hodamo po asfaltiranoj cesti udaljavajući se od mjesta. Dolazimo do stancije Boškarin koja je zatvorena, ali se približimo ogradi. Odmah do nas dolaze druželjubivi magarci. U ograđenom prostoru ima i desetak boškarina. Boškarini su autohtono istarsko govedo kojem prijeti izumiranje, pa se vlasnik stancije bavi njihovim uzgojem u svrhu očuvanja vrste. Nismo im se imali priliku približiti, ali smo se zato družili s magarcima koji jako vole da ih se gladi i mazi.

Cestom krećemo dalje do skretanja ulijevo prema mjestu Barat. Okružuju nas, sa svih strana, vinogradi. Do mjesta vodi lagana uzbrdica. U samom mjestu ima više prekrasnih istarskih vila koje služe za iznajmljivanje. Na kraju mjesta prestaje asfalt i dalje vodi neasfaltirani put do mjesta Strpačići.

Na kraju mjesta, ponovno smo na asfaltiranoj cesti koja vodi u centar Višnjana. Prilično smo razočarani što se ovaj put, dug 5 km, vodi kao pješačka staza jer po našem poimanju hodanje po asfaltu ne predstavlja pješačku stazu. Čudimo se i nazivu staze. Kako se još nismo pošteno nahodali odlučujemo se i za drugu stazu za koju smo pročitali da postoji a to je Botanička staza koja navodno započinje pokraj groblja u Višnjanu.

Tako hodamo do groblja, pa dalje po cesti očekujući neke oznake koje će nas uputiti na stazu. Oznaka nema, pa moramo istraživati. Nakon oko 1 km pronalazimo neki put koji vodi lijevo u šumu te dolazimo do vodovoda. Zaključak je da te botaničke staze nema ili je dobro sakrivena. Šumskim se putem spuštamo prema centru Višnjana. Uskoro smo pokraj nogometnog igrališta te na asfaltiranoj cesti koja nas vodi do auta. Ova nas je staza trebala dovesti do zvjezdarnice u Tićanu pa kako do tamo nismo došli pješice, krećemo autom.

Nismo imali u planu posjet zvjezdarnici, pa se nismo ni interesirali da li je otvorena za posjetitelje. Imali smo sreće, a zahvaljujući ljubaznosti učenica našeg najpoznatijeg astronoma Korada Korlevića, priređen nam je cjelovit obilazak i vanjskog i unutarnjeg dijela astronomskog centra. Ova nova zvjezdarnica u Tićanu izgrađena je prije 4 godine i još uvijek nije u potpunoj funkciji. Očekuje se da će biti do listopada ove godine. Stara zvjezdarnica u Višnjanu postoji od 1976.godine, a morala se preseliti na novu lokaciju zbog prevelikog svjetlosnog zagađenja u Višnjanu. Od 2005. godine djeluje kao astronomski institut. Ovdje je otkriveno 1750 asteroida i 3 kometa po čemu je ova zvjezdarnica prva u Europi. Na katu nove zvjezdarnice veliki je teleskop težak 25 tona, na čijem se osposobljavanju još radi. Sunčano je vrijeme pa nam je omogućeno posebnim teleskopom promatrati sunce. Poslušali smo i dio edukativnog sadržaja zvjezdarnice pa je cjelokupan posjet bio je nadasve zanimljiv i poučan.

Tko ide u Višnjan, ne treba tražiti pješačke staze već treba posjetiti zvjezdarnicu i nadati se da će imati sreće koliko smo mi imali.