Za početak jeseni izabrali smo planinarski izlet na Crkveni vrh na Učki. Krećemo od Poklona, prije starog peradarnika, cestom desno, prema staroj trafostanici. Nakon dvadesetak minuta dolazimo do nje. Vrata, koja su inače zatvorena, sada su otvorena pa nas radoznalost vuče da ju obiđemo. Prošetali smo oko napuštenih zgrada, zaustavili se da snimimo pogled, a snimili smo i neobične gljive.

S prozora trafostanice promatrala nas je sova. Uspjeli smo ju snimiti prije nego je nestala u unutrašnjosti zgrade.
Vraćamo se na put koji vodi uzbrdo. Vrijeme je u Primorju sunčano, ali nad Učkom su oblaci i ovdje već nismo sigurni hoće li padati kiša ili ne. Dvojimo, nastaviti ili odustati, ali kad smo već tu odlučujemo nastaviti. Hodamo putem koji je nekada bio cesta. Već dugo nije, jer je dosta zarastao i čini se da dugo nitko nije tuda prolazio. Put je u “cik-cak” liniji, ali ga pratimo, bez presijecanja. Imamo i tehničku podršku s topografskom kartom koja nas navodi na cilj. I tako sve do vrha.

Nakon otprilike dva sata hodanja, s pauzama za kavu, nalazimo se na cilju, Crkvenom vrhu. Tu je konstrukcija stare, zapuštene antene na 1101 m nadmorske visine. Pogled je na Vojak koji je u oblacima i sumaglici, ali sunce tjera oblake, pa na trenutak vidimo antene na vrhu Učke.

Kapljice rose na paukovoj mreži

Vrijeme je i za planinarski ručak, sendviče i ostalo što smo ponijeli. Nakon “ručka”
i kraćeg odmora vraćamo se istim putem. Sad znamo više pa smo “presjekli” put, te je povratak znatno kraći. Uskoro smo opet pored trafostanice, pa svraćamo ne bismo li opet ugledali sovu. Naravno da nismo, zadovoljni smo da smo ju prije vidjeli.
U šumi se polako osjeća dolazak jeseni. Lišće žuti i pada, gljiva ima svakojakih, od cvijeća beru se posljednje ciklame i šafrani. Može se naći kupina, šipka, čak i poneka šumska jagoda. Pohod je trajao oko četiri sata, prešli smo oko šest km.
Osvojili smo još jedan vrh i proveli dan u prekrasnoj prirodi Učke.