Prekrasan je jesenji dan i odlučili smo se prošetati dijelom Parenzane na kojem još nismo bili.
Krećemo iz podnožja Motovuna gdje parkiramo auto na neasfaltiranom parkiralištu. Spuštamo se prema benzinskoj stanici, prije koje desno skrećemo na makadamski put. Tu je i mini market i putokaz za vinariju. Za Parenzanu nema putokaza. Put se lagano spušta i uskoro dolazimo do odvojka gdje nastavljamo ravno. Jesen još nije stigla sa svojim toplim bojama. Trava je orošena, ima i rijetkog cvijeća. Nebo je plavo, bez ijednog oblaka. Čak je i temperatura visoka za ovaj dio godine. Iza nas je Motovun, desno nepregledni redovi vinograda. Uskoro dolazimo do drvenog

vidikovca na kojem svakako treba zastati. Pogled se pruža, desno na Motovun, a ispred nas su mjesta koja smo dosad obišli po Parenzani. Vidimo Antonce, Završje, lijevo u daljini Grožnjan. Dalje po putu s desne strane vidimo Brkač, a uskoro više ne vidimo Motovun, već Vižinadu u daljini. Put uskoro izlazi na asfaltiranu cestu. Na raskrižju je tabela za vlak koji vozi putnike Parenzanom u ljetnim mjesecima i putokaz za Rušnjak, Labinjani i Koleri. Taj dio je asfaltiran.

Držimo se ceste za Rušnjak (na narednom raskrižju lijevo). Uskoro je pred nama kuća za odmor Castelletto Parenzana. Prekrasna je to istarska kuća koja je zatvorena, ali kako nema portun odlučujemo je obići. S desne strane ima i bazen, klupe oko njega, pa malo koristimo ovo savršeno mjesto za odmoriti se. Treba pozavidjeti svakome tko iznajmi ovu kuću za provesti godišnji odmor. Nastavljamo dalje. Nakon završetka asfaltiranog puta, opet smo na makadamu. S desne strane je velika draga u podnožju koje je suhi potok. Još malo pa dolazimo do odmorišta sastavljenog od kamenog “stola” i kamenja kao stolica. Zaključujemo da ćemo se u povratku na tom mjestu odmoriti. Nakon nekih 4,5 km dolazimo do proširenja gdje pretpostavljamo da je bila stanica, i na kojem mjestu smo već bili kada smo išli iz Vižinade prema Karojbi. Ako bi nastavili ravno, put vodi prema Vižinadi, uskoro bi se došlo do mosta preko potoka Krvar, a ako skrenemo lijevo, nismo više na Parenzani, već na putu prema Karojbi. Skrećemo s Parenzane, lijevo. Iako je Parenzana poznata u Istri, raskrižja i stanice rijetko su obilježeni. Obilježene su biciklističke staze prema kojima mi ne planiramo naše izlete. Zato se, ponekad, zabunimo u skretanju. Ovoga puta to nismo učinili, namjerno smo skrenuli jer smo željeli doći do mjesta Karojba.

Put još neko vrijeme sliči na Parenzanu, širok je i ravan.  Hodamo samo ravno i dolazimo na glavnu cestu pokraj mosta preko potoka Krvar. Konzultirajući tehničku podršku vidimo da imamo još oko 1,5 km do Karojbe i to hodanja po glavnoj cesti. Pa tako hodamo prema pizzeriji Alto s namjerom da se odmorimo. Došavši do pizzerie shvaćamo da je odmah ispod nje put koji nas vodi natrag prema Parenzani. Do širokog puta smo došli spuštajući se nizbrdo po uskim puteljcima. Na jednom je mjestu trebalo preći preko potoka, ali nema vode, pa smo to bez problema učinili. Opet, najprije po neasfaltiranoj cestici,  pa do kamenog stola gdje smo se odmorili, pa na uski asfalt, te po Parenzani prema Motovunu. Kada je hodanje po Parenzani u pitanju, onda se zna da to ne može biti kružna staza, već se vraćamo istim putem. Mi smo danas propješačili 12,3 km i ovom dionicom zaokružili Parenzanu od Buja do Vižinade. Još imamo prostora što treba istražiti, iako dalje Parenzana prema Poreču navodno više nije tako atraktivna.