Konačno je zima malo popustila i dozvolila nam izlazak iz kuće. Iako temperatura nije visoka, sunčan je dan i idealno je vrijeme za malo hodanja. Iz Pazina dolazimo u Grdoselo gdje parkiramo pored crkve. Prilikom našeg zadnjeg posjeta, u središtu mjesta je bio pano s ucrtanom pješačkom i biciklističkom stazom, ali sada ga više nema. Pripremili smo se i imali ucrtanu stazu po kojoj smo danas odlučili hodati, pa krećemo prema putokazu u mjestu prema Starom gradu. Krećemo asfaltiranom cesticom prema groblju gdje nas, prije nego smo stigli do groblja, planinarske oznake navode na skretanje desno na uski kolski put.

Staza nas vodi u dolinu manjeg potoka gdje smo se našli iznad prvog zaleđenog slapa. Prelazimo preko potoka i nastavljamo do markiranog raskrižja gdje skrećemo ulijevo. Kroz borovu šumu uskoro stižemo do ostataka grdoselske gradine, odnosno Starog grada ili kako ga danas nazivaju Zelengrada. Već 1102.god spominje se kula (kaštel) nad dolinom Butonige. Propast naselja uzrokovali su uskočki ratovi (1615.-1618.) između Mlečana i Habsburgovaca, kada su Mlečani, najvjerojatnije već 1615. god. upali na područje Grdosela iz smjera Motovuna i u potpunosti spalili selo i utvrdu, koje je bilo na suprotnoj strani granice. Desetkovano stanovništvo nikad se nije oporavilo od te nesreće, koja je u godinama koje su uslijedile bila popraćena gladovanjem i kugom te je krajem 17. stoljeća naselje napušteno i premješteno na sigurniji lokalitet Brdo, na višoj nadmorskoj visini, gdje se i danas nalazi. Kaštel nakon spomenutog rušenja nije nikad oživio. Već u 19. st. putopisci iz Venecije, utvrdu koje lokalno stanovništvo naziva Stari grad, opisuju kao ruševinu potpuno obraslu u bujno zelenilo te od tuda potječe danas mnogo poznatiji naziv „Zelengrad“, od romaniziranog naziva „Castellverde“, što kod Grdoseljana često izaziva negodovanje.

Danas je od starog grada ostalo malo, tek nekoliko zidina obraslih u mahovinu. U Starom gradu su putokazi koji vode desno u kanjon i lijevo u Grdoselo. Krećemo u kanjon. Spuštamo se sklizavom i strmom nizbrdicom te dolazimo u kanjon potoka gdje je i kupalište Črna Puč, a tu su i stolovi i klupe gdje se može odmoriti. Vodopadi su zaleđeni kao i jezerca koja vodopadi tvore.

Još se malo prošetamo uzvodno koliko nam dozvoljava sklizak i zaleđen teren pa se vraćamo u Stari grad i od tuda, prema putokazu, krećemo prema Grdoselu.
Staza je uređena, vodi uz potok preko kojeg se u više navrata prelazi preko mostića.

Nalazimo i dobro mjesto uz potok za pojesti sendviče, ali bez žubora vode jer je sve zaleđeno. Nismo znali da nas na toj trasi čeka uređeno odmorište izvora Malenica. Osim izvora, tu je poučna ploča na kojoj piše kako je voda iz izvora ljekovita za probleme s vidom. Tu je i stol i klupice i ljuljačka. Tko nije do sada pojeo sendviče, može ovdje. Još malo markiranom stazom i izlazimo na cestu ispod crkve u Grdoselu. Ukupna dužina staze je 5,5 km. Isplatilo se vidjeti stazu kad je sve zaleđeno, ali interesantno bi bilo i u proljeće ili na jesen, pa možda sve i ponovimo u drugo godišnje doba.