Današnje lijepo vrijeme odlučili smo iskoristiti za pješačku stazu Labin – Rabac. Staza započinje u podnožju Labina, pored ureda Turističke zajednice, na čijem se bočnom zidu može vidjeti trasu. Spuštanje prema Rapcu započinje baš tu, najprije po asfaltiranoj cesti, a ubrzo nakon prve informativne ploče, skreće se lijevo, kako pokazuje planinarski putokaz. Cijela je staza dosta strma, dugačka 2,9 km, i svakako bi preporučili da imate gojzerice i štapove, naročito prilikom spuštanja. Ubrzo se začuje šum vode u daljini, a nakon nekoliko stotina metara dolazi se do potoka koji na svom toku tvori nekoliko slapova i jezerca. S lijeve strane vidi se cesta, a s desne gusta šuma. Prolazi se cijelim putem kroz gustu submediteransku vegetaciju karakterističnu za hladniji i vlažniji tip sredozemne klime kakav prevladava u ovom dijelu Istre. Ono što stazi daje posebnu draž je njezino višestruko ispreplitanje s privlačnim potokom koji se slijeva s labinskog platoa. Tek šum vode, koji se pojavljuje uronjavanjem u gušću vegetaciju, nagoviješta susret s prelijepim potokom čiste, hladne i bistre vode, koji na desetak punktova premošćuju drveni mostići.

Kada se dođe do planinarskog putokaza koji pokazuje na jednu stranu Labin, a na drugu Lovronci i Skitača, to je put kojim ne treba ići. Mi smo ipak išli i još se 1.2 km penjali uzbrdo do livade s koje se pruža pogled na Rabac.

Putem smo naišli na porušenu crkvu Sv. Hadrijana, a na kraju uspona osim livade, na selo Gondolići. Vratili smo se do prije spomenutog putokaza i nastavili putem lijevo, te došli do najvećeg slapa i konačno podnožja šetnice.

Ponestalo nam je vremena za povratak istim putem pa smo do Labina išli busom.Za informaciju, od Labina do Rapca vozi Autotrans, a za vozni red treba zvati autobusni kolodvor u Labinu jer na stanicama ništa ne piše.
Ova je staza dio zaštićenog krajolika i svakako je vrijedna posjeta.