Nakon središta Istre uputili smo se u Pazin u namjeri da posjetimo Pazinsku jamu. Već smo u dva navrata pokušali s ovim obilaskom, pa je u oba jama bila zatvorena zbog poplave i rekonstrukcije. I ovaj put bili smo skeptični jer poplava koja je bila u prosincu prošle godine zasigurno zahtijeva velike popravke. Upravo je nevjerojatno da je sve što se vidi na našim fotografijama (osim kuća na vrhu) bilo pod vodom. Ponor dubok 100 metara bio je gotovo do vrha potopljen. Ipak, krenuli smo, pa ako se ne bude moglo, namjeravali smo se vratiti. Ova jama predstavlja primjer specifične evolucije krške hidrografije i morfologije. Ovdje Pazinčica završava svoj nadzemni tok ponorom koji se nalazi na kraju nekoliko stotina metara dugačkog i dubokog kanjona.

Ulaz u jamu nalazi se s dva kraja, pokraj mosta i pazinskog kaštela, i s druge strane, pokraj motela Lovac. Mi smo krenuli s ove druge strane, od motela. Do kanjona spušta se vijugavom stazom, kroz gustu šumu. Na dijelovima put se odvaja do vidikovaca, koje smo sve i obišli. Na dijelu puta približili smo se i spilji u koju speleolozi ulaze, a organiziraju i speleoavanture za posjetitelje. Godine 1975. otkrilo se malo više o podzemnom toku Pazinčice. Speleolozi otkrivaju da prvo podzemno jezero tunelom vodi u drugo podzemno jezero i pećinu nazvanu Mitrova pećina. Za sada je Mitar Marinović jedini koji je vidio i ovo drugo podzemno jezero.

Nekad je Pazinčica tekla površinom zemlje-pokraj Berma, Kringe i Dvigrada sve do mora, formirajući Limsku dragu. Danas na ovome mjestu ponire, a kako je utvrđeno njezin tok završava na jugoistoku, uz izvor Raše.

Uspjeli smo se spustiti do dna jame, prošetati do ponora, te se popeti na drugu stranu pokraj kaštela. Put ima i nekoliko poučnih natpisa gdje doznajemo činjenice o nastanku jame, biljnom i životinjskom svijetu, ali i legende vezane za postanak jame.

Tako legenda o divovima govori o tome kako je Ban Dragonja oranjem stvorio rijeke Dragonju i Mirnu, a kada je došao do pazinskog Kaštela žena pazinskog kapetana zadirkivala ga je da plitko ore i da mu je brazda kriva. Ban Dragonja se jako uvrijedi i volove potjera natrag. Nedovršenom brazdom pokulja voda i stade plaviti pazinsku kotlinu. Pazinci stadu zapomagati, plakati i moliti Dragonju da ih spasi od pogibelji. Smiluje im se Ban Dragonja i udre nogom o zemlju, taman ispod litice na kojoj se uzdizao Kaštel. Uz strašnu huku zemlja stade propadati, otvori se od udarca ogromna jama, i proguta svu onu vodu. Tako je umjesto treće rijeke nastala vijugava rječica Pazinčica čija se voda i dan danas netragom gubi u vrletnoj Pazinskoj jami.

Znameniti francuski pisac avanturističkih i znanstvenofantastičnih romana Jules Verne posvetio je Pazinskoj jami i Kaštelu glavnu dramaturšku ulogu u svome romanu Mathias Sandorf (1885.). U tome romanu mađarski grof Mathias Sandorf biva otkriven za urotu protiv Austrougarske monarhije, sproveden u pazinski Kaštel te pred vojnim sudom osuđen na smrt. Sandorf bježi iz Kaštela spustivši se niz liticu Pazinske jame u ponor, te nošen nabujalom Pazinčicom istarskim podzemljem stiže do Limskog kanala i Rovinja. I u današnje vrijeme, krajem lipnja, održavaju se dani Julesa Vernea, Festival fantastične književnosti u kolovozu i niz drugih aktivnosti koje populariziraju djela ovog pisca, te širom svijeta afirmiraju Pazin kao grad Julesa Vernea iako ovdje nikada nije bio.

Na izlasku iz jame nalazimo se pokraj pazinskog Kaštela u kojem se smjestio muzej grada Pazina. Kaštel se spominje još davne 983.godine i imao je veliki značaj kroz povijest. Stoljećima je bio upravno sjedište knežije, a od 50-tih godina prošlog stoljeća u njemu je smješten muzej. Ušli smo i prepustili se povijesti kroz izložbu starog oružja, narodnih nošnji, arheoloških nalaza…

Do auta, tj. motela Lovac vratili smo se cestom preko mosta iznad ponora. Dok smo gledali u dubinu od 100 metara gdje smo malo prije bili nismo mogli vjerovati da je voda bila gotovo do samog mosta. A bila je.