Već se neko vrijeme pripremamo obići Lokvarsko jezero. Svjesni smo da je to put dug 17-18 kilometara pa s obzirom da se nemamo običaj previše žuriti, znamo da će nam trebati vremena i da si ne smijemo dozvoliti da nas uhvati mrak. Zato smo krenuli u 9 sati ujutro. U pripremi vidimo da baš i nemamo potpuno jasnu situaciju o putu koji nas čeka. Jedini GPS trag koji smo našli je neki biciklistički i već znamo da neće biti 100% pouzdan. Tako je i bilo. Taj trag kao da je netko rukom crtao po mapi. Postoji i staza označena od turističke zajednice Lokve i android aplikacija. Ta staza je dobro iscrtana ali nije na topografskoj karti, već je projecirana na satelitsku snimku, a to ne daje više informacija. Pronašli smo topografsku kartu s ucrtanim stazama pa smo odlučili kombinirati i skratiti put koliko se može.

Krenuli smo iz Mrzle Vodice. Parkirali smo pored zatvorenog restorana Carov most. Lokal preko puta je otvoren i služi kao dobar cilj za kraj puta. Krenuli smo na prvi uspon koji vodi u šumu iznad južne obale jezera. Dan je kao stvoren za pješačenje jer je vedro, ali ne pretoplo. Imali smo dojam da je staza pretežno ravna nakon ovog prvog uspona u Mrzloj Vodici, ali nije tako. Staza se stalno uspinje, pa spušta, a s ove strane jezero se skoro i ne vidi. Do brane u Lokvama hodali smo oko 10 km. Ova strana jezera je zahtjevniji put, cijelo vrijeme po šumskim puteljcima. Šuma je prekrasna na ovoj strani. Izmjenjuje se crnogorična i bjelogorična, stoljetna stabla streme u visine. Dosta stabala je i porušeno, vjetar ih je iščupao, ali nisu na putu pa se svuda bez problema prolazi. Na dijelovima šuma je tako mračna da izgleda kao da je sumrak, a ne sunčano prijepodne.

Nakon prelaska brane put je pretežno ravan i vodi uz obalu jezera. Na nekoliko mjesta postavljene su klupe pa smo odabrali jednu za malo odmora i sendviče. Ravno, uz obalu, narednih je 6-7 km. To je možda najljepši dio puta. Pored obale jezera sagrađene su vikendice, ima i rijetkih kupača. Krajolik je pitom, sve odiše spokojem. Daleko od buke, užurbanosti i svakodnevice. Nakon što smo prešli mali most na vrhu rukavca, stižemo do završnog dijela puta. Već smo prošli nekih 15 kilometara i imamo veliku želju skratiti put koliko se može. Kroz šumu izlazimo na šumsku cestu gdje srećemo mještana koji nam kaže da po ovom putu možemo doći do Zelina Mrzlovodičkog i cestom se spustiti do Mrzle Vodice. Neko vrijeme idemo šumskom cestom, pa kako nam se ne sviđa ideja da od Zelina hodamo po asfaltu, odlučujemo kod antene i kućice uz nju krenuti svojim putem jer nam je jasan pravac pa ne može biti previše problema. Put koji su napravili šumari uskoro završava pa zadnjih 200 metara idemo kroz šumu gdje nema staze. Put uz jezero je blizu i začas smo na njemu. Došli smo do groblja u Mrzloj Vodici, spustili se na cestu i nakon stotinjak metara po asfaltu došli do auta. Za kraj smo vidjeli obitelj labudova u jezeru, a to su ujedno jedine životinje koje smo vidjeli.
Stazu smo prošli na naš način i zadovoljni smo jer smo obišli cijelo jezero (ukupno 17,5 km) i uživali u ljepoti goranske prirode.

GPX file: Oko Lokvarskog jezera