Iako je sredina zime vremenske prilike su kao da je počelo proljeće. Sunčan je dan s ugodnom temperaturom zraka, pravo vrijeme za provesti dan u prirodi.
Kružna sovina staza započinje i završava pored groblja u Višnjanu. Krećemo lijevo od groblja, pored nogometnog igrališta po blatnjavoj šumskoj stazi. Uskoro put prolazi kroz crnogoričnu šumu gdje je navodno stanište sova po kojima je staza imenovana. Kada se malo skrene sa šumskog puta dolazi se do prostranih livada na kojima se u neko drugo doba dana sigurno može zateći srne i jelene. Mi nismo imali sreće da vidimo nekog od šumskih stanovnika.

Hodajući dalje dolazimo do velike crvene klupe koju svakako treba isprobati. Klupa se nalazi pokraj mjesta Deklevi iznad polja lavande, smilja, vinograda i maslinika. Po ljeti mora biti poseban užitak sjediti i gledati u rascvalu lavandu i smilje i upijati miris rascvalog bilja. Velika klupa dio je projekta Big Bench Community Project, prva takve vrste u Hrvatskoj, izrađena prema uputama organizacije. Klupa je posvećena legendi o dobrom divu Istre, Velom Joži koji je na putu do mora navratio u Dekleve i odmorio se uz kapljicu vina. Odavde napuštamo ucrtanu šumsku stazu i kroz vinograd i kasnije maslinik dolazimo u selo Srebrenci.

Kroz selo prolazimo asfaltiranom cestom, pa ponovno šumskim putem izlazimo pored zvjezdarice u Tičnu. Unutrašnjost zvjezdarnice nismo ovoga puta mogli posjetiti jer je bila zatvorena za posjetitelje, ali to smo učinili na jednom od naših prethodnih izleta. I prošloga ljeta bili smo oko zvjezdarnice i doživjeli okolicu u drugim bojama. Od zvjezdarnice krećemo dalje prema odmorištu s klupama i stolovima smještenom uz lokvu. Po ljeti kada smo bili ovdje lokva je bila prekrivena procvalim lopočima, vrvila životom vodenog svijeta, sada je u zimskom snu. Na kraju galerije su i četiri fotografije iz ljetnog perioda. Ovdje se malo odmaramo te nastavljamo dalje šumskim putom koji se kreće “alejom grabova“ prozračnom tunelu satkanom visokim grabovima. Na dnu ove “aleje“ opet je odmorište s drvenom klupicom. U nastavku puta, s naše lijeve strane, u šumi, nekad se nalazilo prirodno jezero, koje je nestalo. Dolazimo do nasada lavande, s druge strane velike klupe od kuda ponovno skrećemo na puteljak u šumicu. Iz šumice izlazimo na makadamski put koji vodi prema groblju. Tu je i farma na kojoj vidimo dva pauna, kokoške i konja. Paunovi nisu bili raspoloženi za poziranje, ali zato je konj pokazao interes za društvo.

Staza, na način na koji smo ju mi obišli, dugačka je 8 km, nama je trebalo četiri sata. Nema većih uspona i silazaka pa je pogodna za sve uzraste. U neko drugo godišnje doba, kada je priroda probuđena, doživljaj bi bio drugačiji, vjerojatno još ljepši.

GPX file Višnjan – Sovina staza