Do vrha Učke, Vojaka na 1396 metara n/v, može se doći na nekoliko načina. Nekako uobičajeno je krenuti s Poklona na Učki. Do vrha treba kako kome, a prosječno oko sat i pol. Neki kreću čak iz Lovrana što je malo zahtjevnije, a neki se voze autom do vrha što nije baš planinarski doživljaj. Tko nije raspoložen ili u mogućnosti planinariti do vrha, može s autom doći do tristotinjak metara ispod vrha i onda prošetati poučnom stazom Plas. To nije teška staza, a vrh je blizu. Treba ipak reći da cesta nije uvijek otvorena. Uska je i u slučaju susreta s drugim autom iz suprotnog smjera treba tražiti mjesto za mimoilaženje. Ako imate vremena i volje, lijep izlet je kombinacija ova dva puta.

Parkirali smo na Poklonu. Lijevo od pansiona Učka vodi put koji odmah iza pansiona skreće uzbrdo u šumu. Put je dobro označen i ne možete nigdje zalutati. Nekoliko se puta presjeca asfaltirana cesta za Vojak i nastavlja opet kroz šumu uzbrdo. Ako vam ponaste vode, nije problem, jer ćete proći pokraj izvora pitke vode. Kao što smo već naveli prosječno vrijeme do staze Plas je oko sat i 30 minuta. Tu ima klupa i stol za odmor i za eventualno nešto pojesti iz ruksaga.Staza Plas započinje tristotinjak metara podno Vojaka na mjestu gdje markacija napušta asfalt i ulazi u šumu. Staza započinje laganim usponom prema vršnom grebenu, a nakon što smo tamo staza ide samo ravno i nizbrdo. Uređena su i dva vidikovca s kojih se pruža pogled na istarsku stranu. Na stazi nas prate poučne ploče s interesantnim tekstovima o raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta Učke.

Nakon drugog vidikovca staza skreće desno u šumu i tu napuštamo vršni greben. Putom dalje dolazimo do jame, jednog od dvjestotinjak istraženih speleoloških objekata Parka prirode Učka. Put završava desetak minuta hoda od jame. Cijela staza duga je oko 2 km, a obilazak traje manje od sat i pol.

Produžili smo do Vojaka, najvišeg vrha Učke. Na Vojaku je smještena stara kula-vidikovac, s koje se može uživati u punih 360 stupnjeva izuzetno atraktivne panorame s visine od 1401 metar n/v. Za vedra vremena moguće je golim okom vidjeti Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, čitav Velebitski masiv, Istarski poluotok, Alpe i Veneciju. Za lakše snalaženje što je gdje, na mramornom zidu kule ucrtana su mjesta, otoci, planinski vrhovi koji se vide.

Za natrag smo krenuli po cesti nizbrdo pa kad bi nam dosadilo hodati po asfaltu skrenuli bi kroz šumu, što je jasno i kraći put. Na Učki se vrijeme brzo mijenja pa treba i to imati u vidu kada krećete na ovaj izlet.