Danas smo odlučili prošetati uz rijeku Mirnu. Sa ceste Buzet – Ponte Porton skrećemo na cestu za Sovinjak i odmah nakon mosta parkiramo.
Mirna je rijeka najdužeg vodotoka u Istri, dužine 53 km. Njezin je izvor u jugozapdnom dijelu Ćićarije u flišnim, pretežno nepropusnim naslagama. Razgranato izvorište je na visini od 250 m u usječenim jarcima, južno od Huma i zaseoka Erkovčići. Od Buzeta do ušća u Jadransko more u zaljevu kraj Novigrada tok rijeke ima vrlo blagi pad pa je za srednjeg vodostaja razmjerno miran po čemu je vjerojatno rijeka i dobila ime. Rijeka ima i puno pritoka kao što su Draga, Rečica, Bračana, Belišica i Mulac, desno, te lijevo Butoniga.

Opet jesen, svuda oko nas.Žuto lišće na stablima, blato na putu.Pratimo Mirnu, čas mirnu, čas hirovitu. Mir i tišina svuda oko nas, narušena prolaskom pokojeg automobila. Kad god prolazimo cestom pokraj Mirne mislimo kako bi bilo dobro tuda se prošetati. I stvarno je dobro! Jesenski motivi otvaraju se svakim novim zavojem, okretom, pogledom.

Ponovno kraj auta, preobuvamo se i krećemo prema Sovinjaku. Naselje 8 km jugozapadno od Buzeta, s vrlo živopisnim pogledom na dolinu Mirne. U centru je crkva sv.Jurja izgrađena 1927.g, na mjestu starije iz 1556.g. Ima renesansni zvonik, a ispred nje je pogled na okolna sela.

Kapela sv. Roka sagrađena je u 15.st i ukrašena je freskama Dominika iz Udina iz 1571.god. U mjestu, unatoč turistima koji ga posjećuju takav mir da smo nesvjesno počeli šaptati. U podnožju mjesta uređene su kuće koje očito služe za odmor, a ovdje se ga svakako može i pronaći. U centru je konoba koja je očito vrlo popularna prema broju automobila koje smo vidjeli, pa ćemo ju zasigurno i posjetiti jednom prilikom.