Za Zarečje se ide od centra Pazina cestom koja vodi prema Grdoselu. Prije Grdosela je cesta koja vodi do Kršikle. Krene se prema Kršikli, te na mostu i raskršću gdje cesta vodi za Cesare ostavi auto. Most je preko potoka Butonige i odmah pokraj ceste nalazi se iznad slapa visokog 20-tak metara. Slap se može vidjeti i odozdo, prošeta li se još malo naprijed (stotinjak metara) i spusti u podnožje slapa. Do podnožja vodi uski, šumski put. U podnožju se može prošetati do polušpilje ispod slapa. Vrlo je interesantno. Mi smo zaključili da tamo, vjerojatno ljeti, dolaze izletnici, te roštiljaju, možda i prespavaju.

Vraćamo se u Pazin, te krećemo prema Cerovlju. U Cerovlju kod željezničke stanice krećemo lijevo i nakon 600 m dolazimo do račvanja ceste gdje skrećemo lijevo prema Buzetu, a onda prema putokazu za Draguć. Na padinama Draguća, bez obzira što je riječ o središnjoj Istri, ima nekoliko maslinika.

Draguć je srednjevjekovni gradić o čijoj raskošnoj ljepoti svjedoče njegove crkve. Najstarija crkva sv.Elizeja podignuta je u 12.stoljeću. Ona se nalazi na groblju, gdje je najbolje pustiti auto i prošetati uličicama. Do gradskog trga vode dvije paralelne uličice, a na trgu se nalazi crkva Sv.križa.

Crkva je izgrađena u 15.st i kasnije više puta dograđivana. Uz nju je zvonik visok 28 m. Gradić ima i treću crkvu sv.Roka koja se nalazi na mjestu nekadašnjeg ulaza u grad i koju je bogato oslikao Antun iz Padove 1529. i 1537. godine. Osim fresaka, u crkvi su glagoljski grafiti koje su dragućki svećenici urezivali u 16.stoljeću.

Prošećemo uličicama, udošemo dašak prošlosti, a može se i ručati u mjesnoj gostionici, što mi ovoga puta nismo učinili. Zanimljivo, ali svaki put kad smo bili u Draguću lokalne mačke su imale sastanak na glavnoj ulici.

Inače, sedamdesetih i osamdesetih u Draguću, a zbog njegovog posebnog izgleda i atmosfere snimano je niz filmova, pa se ulicama Draguća među inima šetao i Karl Malden i Michael York. Ne vjerujete li, posjetite gostionicu na gradskom trgu. Tamo je vlasnik, G. Gržinić po zidovima  gostionice objesio niz fotografija glumaca sa stanovnicima Draguća. Osim toga, u gostionici se nalazi malena etnografska zbirka (jarmova, tanjura, bukaleta, ferala…) koje je simpatičan vlasnik uspio sakupiti u ovom kraju.

Spustili smo se prema Buzetu, te se odvezli do Vrha. Nalazi se na 396 m nadmorske visine i iz tog položaja pružaju se vidici na obližnja sela i zaseoke. Kao i mnogi drugi gradići u Istri razvijao se već u srednjem vijeku, ali o tome nema značajnijih materijalnih ostataka. Početkom 15.stoljeća potpao je pod mletačku vlast kada su srušene utvrde koje nikada kasnije nisu obnovljene. Naselje je bilo zaštićeno nizom zbijenih kuća, a u glavnu ulicu ulazilo se kroz Velika vrata sa sjeverne strane i Mala vrata s južne strane. Župna crkva je iz 13. stoljeća i više je puta pregrađivana i povećavana. U Vrhu smo ručali u mjesnoj konobi, ali kako nam ručak nije bio dojmljiv, nećemo ga ponoviti. Do Buzeta smo se spustili kroz Sovinjak, ali bez zaustavljanja, pa ćemo drugom prilikom opisati doživljaj ovog mjestašca.