Nakon kave u Buzetu krećemo prema Slumu. Parkiramo pored crkve i najstarije lipe u Istri i krećemo asfaltiranom cestom naprijed. Toplo je, prava ljetna temperatura, prekrasno vrijeme. Put prema Raspadalici vodi nas cestom, čas kroz borovu šumu, čas kroz livade. Susrećemo stado ovaca u blizini makadamske ceste koja desno vodi prema Raspadalici.

Nema nikakvih putokaza, ali parkirani automobili u blizini niskih kućica ukazuju da je Raspadalica tu. Još malo hodanja i dolazimo do ograđenog privatnog imanja koje se sastoji od dvije kućice, oko njih klupe i stolovi u hladovini drveća, te plato s prekrasnim vidikom na Buzet i okolicu. U daljini se vidi Učka, s druge strane Žbevnica.

Pogled na Buzet s Raspadalice

Ovdje se organiziraju brojne aktivnosti i sportovi na otvorenom. Može se okušati u slobodnom penjanju, paraglidingu, brdskom biciklizmu, orijentaciji, speleologiji… Na uzletištu su se pripremali i poletjeli neki od paraglidera, a mi smo se samo odmorili najprije u hladovini, a zatim i na samom uzletištu. Nakon odmora i ispraćanja nekoliko letača krećemo natrag prema autu u Slumu.

Iako se do Raspadalice bez problema dolazi autom, mi smo se odlučili na pješačenje od Sluma. Sveukupno pješačenje dužine je oko šest km, ali nije naporno kada nije pretoplo. Za povratak odabrali smo cestu od Sluma do Roča, koja je uža od one do Sluma i provezli se prekrasnim krajolikom.

Potencijalni izletnici na Raspadalicu trebaju znati da se ovdje radi o privatnom terenu i da bez obzira što ulaz na posjed nije zatvoren vratima, mogu doživjeti neugodnosti. Domaćini vam možda neće poželjeti dobrodošlicu nego će vas tretirati kao da ste ušetali nepozvani u njihov dnevni boravak. Moguće je da ovdje nećete doživjeti poslovičnu istrijansku gostoljubivost. Šteta.