Dvigrad se nalazi u blizini Kanfanara do kojeg se dolazi cestom Pula – Pazin ili Rovinj – Žminj. Kanfanar je danas sjedište istoimene općine u kojem živi oko 500 stanovnika. Razvio se u 17. st kada su se ovamo doseljavali stanovnici susjednog Dvigrada. Pokraj kanfanarskog groblja sačuvan je istarski kažun do kojeg smo se prošetali. Od Kanfanara nastavljamo u Dragu, dolinu kojom je nekad tekla rijeka Pazinčica, koja danas ponire u Pazinskoj jami. Draga je u donjem dijelu preplavljena Limskim zaljevom. U dnu Drage nalazi se Dvigrad.

Na uzvisinama koje se izdižu iz doline u pretpovijesti nalazila su se dva gradinska naselja. Rimljani su ih nazvali Duo Castra – Dva Grada. To su bili Parentin i Montecastello. Parentin je razoren u 14. st. u ratu između Venecije i Genove, a nalazio se je na suprotnoj strani današnjeg Dvigrada, ondašnjeg Montecastella.
Dvigrad je bio opasan zidinama s visokim kulama. Još i danas se razabire dvjestotinjak stambenih zgrada. U središtu se nalazi crkva sv. Sofije koja se obnavlja. Nekada je u Dvigradu živjelo dvije tisuće stanovnika. Potpuno je napušten u 17. st kada su se njegovi stanovnici iscrpljeni ratovima, kugom i malarijom preselili u obližnji Kanfanar.

U Dvigrad se ulazi kroz gradska vrata, te se dolazi do zgrada zaštićenih prvim pojasom gradskih zidina. Nastavlja se putem i dolazi do drugih vrata, izgrađenih u drugom pojasu gradskih zidina. Na južnoj strani grada nalazi se velika branič kula uz koju se dolazi do trećih vrata, koja vode u središte grada. Na vrhu je sagrađena crkva Sv.Sofije koja je dominirala gradom. Crkva je u drugoj pol. V. st. bila jednobrodna zgrada s upisanom polukružnom apsidom. Potkraj VIII. st dobiva dograđeni svetišni prostor s tri polukružne apside. Crkva je u to vrijeme bila i oslikana freskama, a kasnije se dograđuju krstionica i zvonik. Ispred crkve nalazio se glavni gradski trg okružen reprezentativnim zgradama – gradskom palačom na istočnoj strani i prostorima koji su pripadali kaptolu na zapadnoj. Zapadno od bazilike nalazili su se prostori koji su služili za smještaj vojne posade.
Jugozapadni dio čini obrtnička zona, a ostali dijelovi su za stnovništvo. U sredini u XIII. ili XIV. st. izgrađena je propovjedaonica sa lijepim reljefima. Najznačajniji reljef je onaj sa Sv.Sofijom koja u svakoj ruci drži po jedan grad, što je i simbol Dvigrada. Crkva se početkom XIX. st urušila, propao je krov i od tada do kraja 90.tih godina prošlog stoljeća, Dvigrad je bio zaboravljeni grad.

Danas je Dvigrad značajan spomenički kompleks i omiljeno izletište. Sanacija grada započela je 1997. god i još uvijek traje. Ovo je naš drugi posjet ovom neobičnom, napuštenom gradu, u kojega kada jednom dođete, zasigurno ćete se poželjeti vratiti. Šetnja kroz uske uličice, opasane porušenim kućama, budi pitanja o životu ljudi u davna vremena. Po nekim zidinama se nije dozvoljeno penjati, ali nema ni tko braniti, pa se za koju fotografiju više može i malo riskirati. Prilikom naše druge posjete 2010. godine radovi su u crkvi sv.Sofije obavljeni, nema više skela, ali su vrata sva zaključana pa se niti ne može unutra. Kroz vrata ipak uspijevamo snimiti unutrašnjost crkve. Šetnja ostatkom zidina je dozvoljena.

Postoje brojne ruševine kula, kaštela i gradina, ali samo jedan je Dvigrad – on nije srušen vojnom silom niti požarom, već je napušten da sam proživljava svoje umiranje. A nama služi kao spoznaja srednjevjekovnog života.