Lupoglav

Lupoglav je sjedište istoimene općine smješten na sjeveroistočnom dijelu Istarske županije. Prometno zauzima izuzetno povoljan položaj s obzirom da kroz njega prolaze glavni cestovni pravci koji spajaju Istarsku županiju i ostatak Hrvatske. Danas je Lupoglav polazište i odredište našeg izleta. Iz pravca Rijeke prolazimo mjestom i parkiramo iznad željezničke stanice pored bufeta Dorina. Uključujemo tehničku podršku i krećemo prema istoku, u smjeru Učke. Nakon oko 350 m dolazimo do starog, napuštenog ladanjskog dvorca obitelji Bridgio. Njega je obitelj Bridgio

Dvorac Bridgio

sagradila u 17. stoljeću nakon što je napustila stari dvorac na brijegu. Obitelj Bridgio bila je vlasnik Lupoglava sve do 1883. godine, a za vrijeme svoje vladavine uvodili su nove načine proizvodnje u stočarstvu, pa su tako uzgajali merino ovce, egipatske ovce i angorske koze. Bili su poznati po brutalnom stavu prema podanicima, koji su dizali pobune protiv vlastelina. Imanje je danas zapušteno, krov je urušen, kroz prozore raste drveće i korov. Može se vidjeti samo pročelje zgrade, ne može ga se obići. Nastavljamo dalje cestom do raskrižja za Brest, tu skrećemo lijevo pa nakon nešto više od stotinjak metara desno. Na prvom sljedećem razdvajanju putova držimo se desno. Tako smo asfaltiranom cestom stigli do mjesnog groblja. Od zapadnog ulaza na groblje uzbrdo vodi stari kolski put. Tu počinju i planinarske oznake koje su novijeg datuma i prilično česte. Uspinjemo se stazom oko 500 m pa s desne strane staze uočavamo malenu kapelicu.

Kapelica prije skretanja za kaštel Mahrenfels

Par koraka dalje oznaka je s lijeve strane za vidikovac. Staza je malo zarasla pa se probijamo do vidikovca s kojeg se pruža dobar pogled na Lupoglav. Nakon kratkog odmora, vraćamo se na put odakle smo skrenuli. Vidikovac je u stvari ostatak kaštela Mahrenfels, vjerojatno jedna od njegovih kula. Očekivali smo nešto više od ostataka kaštela, ali ostali su samo tragovi zidina. Povratkom na put, nastavili smo dalje i došli do druge strane vidikovca i ostataka kaštela okruženog gustom, mračnom šumom. Da nismo od prije znali da ovdje treba biti ostatak kaštela, vjerojatno ga ne bi uočili. Kaštel ima dugačku povijest i spominje se prvi puta 1264.godine. Uz njega su vezane i razne legende, ali kako se danas jedva nazire, prepuštamo da oni koji će ga ići obići sami prouče njegovu sudbinu. Mi nastavljamo dalje po zaraslom putu, uz planinarske oznake koje nas vode. Povremeno su na putu laporaste dine karakteristične za ovaj dio Istre. Put cjelo vrijeme vodi desno u smjeru Učke pa se tako uskoro nalazimo iznad mjesta Dolenja Vas, što je sasvim na drugoj strani od Semića i Lupoglava. Hodamo kroz sjenovitu šumu i zadovoljni smo jer nije pretoplo. Na trenutke nam se čini da predugo hodamo u suprotnom smjeru od našeg odredišta, ali nigdje nismo pogriješili, cijelo vrijeme pratimo oznake.

Planinarske oznake se jasno vide

Kasnije smo pogledom na topografsku kartu shvatili da put prati izohipse, pa su tako izbjegnute uzbrdice.Tako dolazimo do raskrižja puteva, gdje jedan put vodi za Planik, jedan za Brest, a jedan za Semić. Krećemo prema Semiću. Na tom smo putu bili na našem izletu Semić-Brest pod Učkom. Put je širok, ravan i uskoro dolazimo do livada prepunih proljetnog cvijeća. Nije pokošeno, a cvijeće jednostavno mami svojom ljepotom da ga ženski dio ekipe malo ubere. Kroz livade nema označenog puta, sve do njihovog kraja. Na kraju livada nalazimo se na vršnom brežuljku iznad Lupoglava. Put je i dalje dobar i osim jednog uspona, ravan. Nakon uspona vidimo u daljini Semić. Još malo krećemo naprijed po kolskom putu i dolazimo do putokaza za vidikovac. Skrećemo lijevo i nalazimo se na vidikovcu Šćikovica. Veselili smo se vidikovcu i zamišljali tamo odmor, jer znamo da su tamo klupe i dobro mjesto za predah. Na žalost, klupe su razbijene. Sjedišta su odvaljena, samo su nasloni ostali. Žalosno je da se netko trudi i kosi travu do vidikovca, a neko drugi razbija.

Pogled na dvorac Bridgio s Šćikovice

Ipak to nije umanjilo uživanje u pogledu na Lupoglav. Vidimo i naš auto ispred kafića, te dvorac Bridgio sa stražnje strane. Odmorili smo se i presvukli te krenuli natrag na put. Držimo se lijevo jer nemamo namjeru obići središte mjesta Semić. Tamo smo već bili. Tako uskoro dolazimo do asfaltirane ceste. Još malo naprijed dolazimo do kapelice s desne strane i planinarske oznake lijevo preko polja. Možemo odabrati nastavak puta asfaltiranom cestom ili preko polja. Biramo polje. U daljini vidimo krave na paši te krećemo prema njima. One su u ograđenom pašnjaku, s time da je ograda tanka žica. Sve je bilo dobro dok nismo shvatili da su krave u stvari bikovi i da nas ružno gledaju. Jedan je počeo kopitom strugati po zemlji i ispuštati upozoravajuće zvukove

Bikovi poziraju

okrećući se za nama, pa nije bilo nimalo ugodno. Označeni planinarski put prolazi tik uz bikove, a kako nam ograda nije ulijevala povjerenje i s bikovima baš ne znamo, odlučili smo ih zaobići kroz polje pšenice. Tako smo uskoro došli do asfaltirane ceste i kuća. Još malo i na glavnoj smo cesti. Nakon nekoliko stotina metara lijevo, kraj auta smo i na kraju našeg puta. Pivo u bufetu Dorina je odlično za kraj. Ova kružna staza dugačka je 10,5 km i dobro je označena. Preporuka svim ljubiteljima pješačenja (bikove nije teško zaobići)!