Buzet u magli

Krećemo prema Buzetu. Na velikom raskršću nakon pumpe, skrećemo desno prema željezničkoj stanici. Vozimo se prema Raspadalici, zaustavljamo na jednom od vidikovaca. Ispod nas je željeznička pruga, u daljini sumaglicom obavijen Buzet. Vraćamo se istom cestom, pa idemo prema Bujama. Skrećemo prema Velom Mlunu. Nalazimo se s druge strane mjesta gdje smo upravo bili, te gledamo Buzet s ove, druge strane.

Buzet s puta za Veli Mlun

Cesta, do Velog Mluna je zavojita, a spuštanje nam otvara vidike na Buzet i dolinu Mirne kojom smo nedavno šetali.

Provezli smo se od Velog Mluna, do Malog Mluna, pa istom cestom natrag.
Priroda je promijenila svoje boje. Iako je prije mjesec i pol sve bilo obojeno jesenskim bojama, sada je svo drveće golo i vidi se da smo nadomak zime.

Momjan – kaštel

Zanimalo nas je do kuda je došla obnova Momjanskog kaštela, pa smo se odvezli do tamo. Postavljena je nova ograda i nova tabela, ali do kaštela se i dalje ne može. Put nije napravljen, a i jače je zaraslo nego kada smo bili prije skoro godinu dana.

Idemo dalje do obližnjih Buja.  Područje Grada Buja proteže se na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka i Republike Hrvatske. Na području od 103,40 km2 živi oko 6.000 stanovnika. Smješten između rijeka Mirne i Dragonje, na sjeveru se prostire na pitomim brežuljcima Gornje Bujštine, a južno ga oplakuje Jadransko more u Kanegri i Piranskom zaljevu.

Povijesno središte grada nastalo je na prapovijesnoj gradini koja je ponovno naseljena u kasnoantičko doba. Prvi se put spominje 981 god kao Castrum Bugle. U 15. st zauzimaju ga Mlečani, pri čemu su srušene gradske zidine, koje su nekoliko desetljeća kasnije ponovno izgrađene, pa je mjesto zadržalo izgled utvrđenog grada na uzvisini. U starom gradu raspoznaju se obličja srednjevjekovnog grada. U staroj jezgri je župna crkva sv. Servula podignuta na temeljima stare trobrodne romaničko-gotičke crkve iz XIII. st. koju je opisao novigradski biskup Tommasini. Tijekom XVIII. st. zbog čestih boravaka novigradskih biskupa u Bujama postalo je važno duhovno središte.

Buje

Graditeljski radovi rekonstrukcije crkve započeli su 1754. godine a završili 1784. godine prema nacrtu arhitekta Zuanna Dongettija iz Milana koje je izgradio piransku župnu crkvu te druge crkve u Istri. Nastanak crkve Majke Milosrđa obilježen je čudotvornim događajem koji je odredio njezinu gradnju izvan gradskih zidina. Stari tekstovi donose priču o utemeljenju ove crkve po želji imućnog Bujca Paola Razizze (Pavla Račice) koji se nakon pojavljivanja gospe u snu 1497. uputio u Veneciju da bi nabavio njezin kip. Na povratku nije stigao za dana u Buje, jer je ulaz u grad bio zatvoren, odlučio je odmoriti se i prenoćiti pred gradom. Kad je ujutro htio sa kipom ući u grad, shvatio je da ga ne može podići i pomaknuti ni sam ni uz pomoć drugih. Događaj ga je uvjerio da Majka Božja želi da joj sagradi svetište upravo na tom mjestu – izvan gradskih zidina.

Buje

Danas se nalazi na Trgu Slobode, tradicionalnim sastajalištu Bujaca u kojem se nalazi i vidikovac te etnografski muzej. Prva kapela sagrađena je 1498. godine a pripisuje se poznatom klesaru Mateju iz Pule. Vijest o čudesnom događaju proširila se u narodu te je uskoro za vjernike cijele okolice postalo mjesto hodočašćenja i štovanja, pa je shodno tome Općinsko vijeće donijelo odluku o gradnji crkve. Radovi su završeni 1587. kako stoji i zapisano s vanjske strane nadvratnika lijevih bočnih vrata.

Ispred crkve nalazi se pitoreskni «frescal» iz 1590. godine s ogradama i klupama te zvonik visok 22 m sa satom i karakterističnim prolazom. Skladna ali jednostavna arhitektura crkve skriva u svojoj unutrašnjosti umjetnička djela neprocjenjive vrijednosti. Crkva je, naravno, zaključana, pa unutrašnjost nismo uspjeli vidjeti. Stara jezgra Buja, kao i ostali srednjevjekovni gradovi u svojem središtu odiše prošlošću. Kamenom popločene uličice, prozori koji gledaju jedan u drugi, crkve i muzeji podsjećaju nas kako je nakada bilo u ovakvim gradovima. A ni danas nije drugačije osim što kablovi i automobli ne dozvoljavaju pravi doživljaj.
Povratak doma, uz zaustavljanje na ručku u Ročkom Polju, u restoranu Danilea, gdje se može dobro jesti.