Današnji izlet započinjemo i završavamo u centru Kanfanara, na središnjem gradskom trgu. Krećemo od zgrade turističke zajednice Istarskom ulicom, te pored stoljetne lipe skrećamo lijevo. Odmah po skretanju moguć je prelazak preko željezničke pruge i nastavak šumskom stazicom, ali mi to ovoga puta ne činimo, već nastavljamo cestom do naselja Grguci gdje prelazimo prugu. Odavde počinje spuštanje šumskom stazom prema izvoru Kašteljir. Izvor smo već posjetili u jednom od naših izleta, ali tada smo bili samo do izvora i natrag, a ovoga puta imamo u planu zaokružiti stazu i posjetiti i neke druge zanimljivosti. Da bi se došlo do izvora treba stotinjak metara napustiti stazu koja dalje vodi u Limsku Dragu, i samo produžiti ravno. Nekad je ovaj izvor bio glavni i jedini opskrbljivač vodom na ovim prostorima i zahvaljujući njemu, vodom su se opskrbljivali stanovnici šireg područja.  Nalazi se između Kanfanara i Vidulini, a iznad Drage. Tamo je i jama s izvorom žive vode. Lokalitet oko izvora uređeniji je nego prilikom nešeg posljednjeg posjeta. Voda neprestano curi i prelijeva se, pa je oko izvora dosta blatnjavo i tlo jako namočeno vodom.

Vraćamo se na našu stazu i spuštamo šumskim puteljkom u Limsku Dragu. Vrijeme je ugodno, sunčano je. Proljeće je pred vratima o čemu svjedoče brojni vijesnici. Ima kukurjeka, jaglaca, ljubičica, prve voćke već su u cvatu. Nakon spuštanja u Dragu, makadamskom cesticom krećemo lijevo i dolazimo do asfaltirane ceste i crkve sv.Marije od Laknuća i groblja. Nalazimo se u podnožju Dvigrada. Nastavljamo još nekoliko stotina metara uzbrdo po asfaltiranoj cesti i opet smo tu, prvi puta pješice, u očaravajućem, napuštenom srednjevjekovnom gradu Dvigradu. Često smo posjećivali Dvigrad, svaki put ponovno nas opčine njegove zidine, kule, kuće, uske popločene uličice. Veseli nas da ruševine nisu prepuštene daljnjem propadanju, već se stalno radi na njihovoj zaštiti i očuvanju, jer Dvigrad je jedinstven i treba ga sačuvati za buduće generacije.

Napuštamo Dvigrad jer nas čeka još dobar dio puta. S druge strane asfaltirane ceste uska je stazica koja nas vodi uzbrdo do crkve sv.Antona. Nakon crkvice slijedi uspon, najveći na ovoj stazi, ali je kratak i ne naročito strm. Nakon tog uspona staza je pretežito ravna.

Po šumkoj stazi hodamo do izlaska na asfaltiranu cestu. Na njoj smo točno nakon 7,7 km i po njoj hodamo samo nekolko metara, kada opet skrećemo na makadam, desno. Tu su ruševine samostana sv.Petronile koje su zarasle u korov i skoro da se niti ne naziru. Hodamo do ceste koja će nas dovesti u industrijsku zonu, do velebnog zdanja Tvornice duhana Rovinj. Okoliš tvornice prekrasno je uređen. Osim malog jezerca tu su i maleni zeleni brežuljci i livadice. Cijeli kompleks je dojmljiv. Kako je subota i nema ljudi, kompleks djeluje pomalo mistično. Pratimo asfaltiranu cestu i obilazimo kompleks s desne strane te nastavljamo preko željezničke stanice do centra Kanfanara gdje nam je auto.

GPX file: Kanfanar-Dvigrad-Kanfanar

Cijela staza dužine je 12 km ali je pretežno ravna i nije ju naporno savladati. Mi smo ju prešli za pet sati, može se i brže, ali nama se nije nikamo žurilo.