Bajer jezero
Započele su ljetne vrućine, a bijeg od njih može se pronaći u prekrasnoj prirodi Gorskog kotara. Idemo u Fužine. Parkiramo se prije spilje, desno, kraj restorana koji ne radi, u dubokoj hladovini. Spilju Vrelo može se posjetiti u ljetnim mjesecima svaki dan, a u ostatku
godine subotom i nedjeljom. Duga je samo nekih 300 metara i vrlo laka za obići jer se obilazi ravnom stazom.
Od tu se spuštamo do jezera, na uređenu, betoniranu, šetnicu. Vidimo puno riba,
što do sada nikad nismo vidjeli. Kao da nas čuju, iz plićine bježe u dublje vode kako mi prolazimo. Uz šetnicu su postavljene klupe tako da se može odmoriti.
Toplo je. Uz malo hodanja, malo odmora, stižemo u centar Fužina gdje popijemo kavu. Nastavljamo s druge strane jezera. S ove strane su i dva izvora pitke vode, pa tko nema sa sobom, može napuniti bočice. Put na ovoj strani nije betoniran, kao s druge strane, ali je uređen i pretežno u hladovini. Nakon prolaska ispod vijadukta put je osunčan i lagano kreće uzbrdo. Uskoro dolazimo na područje između dva jezera (Bajer i Lepenica) prepuno livada s cvijećem. Preko brane i nasipa prelazimo na drugu stranu i uz jezero Lepenica skrećemo na asfaltiranu cestu. Još malo, i već smo tu, kraj auta. Sveukupna dužina staze oko jezera je 7,3 km, a vremena za preći ju treba kako kome. Nama je trebalo više od dva sata, ali smo se putem zaustavljali i uživali u prekrasnoj proljetnoj prirodi.