Cestom Ponte Porton – Buje u mjestu Bijele Zemlje skrećemo prema Grožnjanu. Prolazimo kroz Peroj, te dolazimo u mjesto Stanica gdje se parkiramo. Osim karte Parenzane ovdje je i uređeno odmorište s pogledom na Grožnjan. Putokaz na Parenzanu vodi po asfaltiranoj cesti uz kuće, iznad stanice, prema Peroju, zatim desno, nizbrdo. Ovaj kratak dio puta nije bio dio Parenzane. Ispod asfaltirane ceste nalazi se nekadašnja željeznička stanica i odmah u nastavku tunel Sv. Vid dug 75 metara. Kako se u tunelu uzgajaju gljive, nije moguće kroz njega proći pa zato postoji obilaznica.

Bez obzira na navedeni putokaz može se krenuti uz stanicu i zatvoreni tunel, te samo preći preko asfaltirane ceste. Treba reći da je ovaj dio Parenzane manje atraktivan od preostalih koje smo već obišli. Uglavnom je put ravan bez uspona i padova i s jako malo zavojitih dijelova. Možda kome dosadno ali ugodno za pješačenje.

Nakon oko 3,5 km pješačenja dolazimo do stanice Triban. Mjesto Triban se ne vidi, ali je uređeno odmorište sa stolom i klupama. Pedesetak metara prije ovog odmorišta vodi put uzbrdo prema Tribanu. Ovdje je postavljena tabla s zanimljivim podacima vezanim za nekadašnju prugu pa tako možete pročitati slijedeće:

“Na postaji se nalazila nadstrešnica za putnike i robno skladište s rampom za utovar vrijednih poljoprivrednih proizvoda, posebno vina, grožđa i voća, koje su stanovnici ovoga kraja redovito slali prema lukama Trstu ili Poreču. (…) Putnički je promet jako opao za vrijeme Prvog svjetskog rata, kada su vlakovi prvenstveno bili namijenjeni za prijevoz vojnika i materijala za opskrbu vojnih uporišta. Putnički su vlakovi prolazili kada su mogli, a malobrojni bi putnici satima na stanici čekali svoj vlak, ne znajući hoće li i kada doći. Za to vrijeme, Parenzanom su tutnjale teške vojne kompozicije, a dogodilo se i nekoliko nesreća. Najteža je bila ona 22. lipnja 1917. baš na dionici između Tribana i Grožnjana; cijeli je vlak iskliznuo iz tračnica i prevrnuo se. Uzrok nesreće nikada nije službeno potvrđen, ali se pričalo da su je izazvali ruski ratni zarobljenici koji su radili na održavanju pruge otpustivši matice na vezicama za tračnice.”

Nakon kratkog odmora, krećemo dalje. Otvara se pogled na Buje s lijeve strane i Triban s desne. Trasa nas vodi do ceste Grožnjan – Buje i dalje uz cestu nastavlja do stanice u Bujama. Pri kraju trase ponovno se moramo popeti na cestu jer je na samoj trasi ograda pa se ne može dalje. Nalazimo se u Bujama, podno stare gradske jezgre kod putokaza koji pokazuje na nastavak Parenzane prema  Kaldaniji. Ovdje, u Bujama, bio je nekad glavni centar nekadašnje pruge. Do Buja smo stigli pa slijedi povratak. Vraćamo se istim putem. Kod ponovnog izlaska na asfalt ne idemo po Parenzani, već nastavljamo do mjesta Triban da unesemo malo promjene u ovaj izlet. U centru mjesta treba skrenuti desno te pronaći put koji će nas vratiti

na Parenzanu. Mi smo malo lutali, našli se na dijelu IPP (Istarski planinarski put), te ponovno na Parenzani pored odmorišta Triban. Prema planu, odmorili smo se, pojeli sendviče, i nastavili dalje. Iako je sunčano, prilično je hladno pa nije pogodno za duži odmor. Korak po korak dolazimo do mjesta na kojem smo se uključili na Parenzanu. Opet prolazimo pokraj dobro očuvane željezničke stanice u Stanici. Popričali smo s barbom koji sada živi u nekadašnjoj stanici i kaže da je takva bila i nekada, fasada nije renovirana, a samo je krov promijenjen. Ima i veliki podrum.
Današnja šetnja je bila ugodna, ne previše zahtjevna, a na način kako smo je mi obavili (kroz Triban) duga 14 km.

Follow IzletipoIstri