Dolazak do Kostanjice već smo opisali u šetnji Parenzanom od Kostanjice do Završja. Na istom mjestu i ovoga puta pustili smo auto, prošetali do mjesta Biloslavi, i krenuli lijevo, suprotno nego prošli put, prema Grožnjanu. Trasa je u jednom pravcu dugačka oko
4,5 km. Na njoj nema tunela niti vijadukata, ali je pogled s jedne strane na Motovun i udaljenu Učku, a s druge strane na dolinu Mirne i vijadukt Mirna prekrasan. Osjećaj je da se nalazite u samom središtu Istre. Na dijelovima puta vidjeli smo gustu crnogoričnu šumu, na drugima pak rijetko bjelogorično raslinje. Stazom nema većih uspona niti nizbrdica, pa se do odredišta dođe za oko sat i pol umjerenog hoda.

Odredište je Grožnjan. To je tipičan istarski gradić koji se prvi puta spominje 1102. god. Župna crkva sagrađena je 1600. god, a 1770. god na istom je mjestu sagrađena današnja župna crkva sv. Vida i Modesta. Uz crkvu je 38 m visok zvonik. Crkva je građena u baroknom stilu, bogato ukrašena, s pet oltara. Obilazite li grožnjanske uličice, zamijetiti ćete veliki broj ateljea i galerija. Od 1969. god ovdje djeluje Međunarodni kamp Glazbene mladeži, pa je zahvaljujući umjetnosti Grožnjan vrlo živ ljeti. U zimske dane, kada smo ga mi posjetili, grad kao da je zaspao. Na ulicama nismo nikoga sreli, galerije su sve zatvorene, pa smo nakon ispijene kave u jedinom kafiću kojeg smo našli, odlučili vratiti se na Parenzanu.

Vrlo blizu Grožnjana, na početku trase tri su nam srne pretrčale put. Jednu smo uspijeli i snimiti.

Povratak, istim putem. Zaustavljanje u seoskom gospodarstvu, pokraj kojeg nam je bio parkiran auto, gdje smo ponovno kupili izvrsno vino.
Vrijeme danas nije bilo naročito, bilo je oblačno ali ugodno za ovakvu šetnju. Sveukupno smo propješačili oko 11 km, točno po mjeri za “horizontalne planinare”.