Kažun (tal. casita) kružno je poljsko sklonište napravljeno od kamena u suhozidu. Kamenje za gradnju sakupljalo se po polju, od njega su se gradili suhozidi i gotovo na svakoj parceli, kažun. Krov se oblikovao slažući tanke ploče kamena u sve užim koncentričnim krugovima, bez ikakvog veziva. Kažun se koristio kao zaklon, kao mjesto gdje se ostavljao alat, te za nadgledavanje polja i vinograda. Najveći broj kažuna je u okolici Vodnjana. Nekada ih je na ovom području bilo 10.000 – 20.000, danas ih ima između 2.000 – 3.000. Grad Vodnjan svake godine u svibnju organizira predavanja o kažunima nakon čega slijedi i praktičan dio – obnova jednog od kažuna ili suhozida Vodnjanštine. Projekt je nazvan “Moj kažun – la mia casita”. Osim kružnih oblika, u jugozapadnoj Istri nalazimo suhozidne građevine četvrtastog tlorisa s kupolom (prelazni oblik) ili s krovom na jednu ili na dvije vode, a naziv im je najčešće kažeta ili kućica.

U Istri je kažun danas  široko rasprostranjen simbol “istrijanstva” i kao takav se nerijetko nalazi novosagrađen u dvorištima obiteljskih kuća ili restorana, a često se vidi i kao logo mnogih kompanija. Mnogi suveniri napravljeni su u obliku kažuna – u kamenu, keramici, drvu, staklu, pa čak i u zlatu. Kao trajni spomenik ulasku Hrvatske u Europsku uniju izgrađen je istarski kažun u najstarijem britanskom Nacionalnom parku Peak District.

Želja nam je bila obići područje gdje ima čim više kažuna na malom prostoru. Zaustavljamo se kod velikog križa na cesti Bale – Vodnjan. Tu je prvi, novosagrađeni kažun u okviru projekta “Moj kažun – la mia casita”. Od tuda vodi biciklistička staza u smjeru Vodnjana. Omeđena je širokim suhozidima. Oni pak ograđuju parcele na kojima se pretežno uzgajaju masline.

Gotovo svaka parcela ima svoj kažun. Svaki je poseban na svoj način. Neki su obnovljeni, neki zapušteni, neki okrugli na vanjskoj strani, neki na unutrašnjoj,gdje im je ulaz. Da bi došli do nekih moramo se malo i penjati preko suhozida, do nekih hodati kroz polje. U pravcu Vodnjana hodamo oko dva km, te dolazimo do raskrižja gdje je tabela još jednog projekta “Revitas”. Ovim projektom na ovom se području obnavljaju suhozidi. Tu skrećemo lijevo. Do glavne ceste pronalazimo još nekoliko kažuna, koje sa zadovoljstvom obilazimo. Dolaskom na cestu još imamo oko 1 km hodanja do auta. Cijela staza, kako smo ju mi obišli, dugačka je oko 4-5 km, ali može se prilagoditi

svakome po mjeri. Područje je ispresjecano mnogim putovima, a kažuni su svuda pa obilazak može trajati koliko tko želi. Nismo se posebno pripremali jer prognoza vremena nije bila obećavajuća, pa smo stazu učinili kratkom šetnjom. Obišli smo oko 15 kažuna koji su nas oduševili i dali ideju za još poneki izlet.