Ponovno smo na Parenzani. Prije pet godina otkrili smo nekadašnju željezničku prugu, koja pruža puno mogućnosti za hodanje i boravak u prirodi. Neki njezini dijelovi pružaju prekrasan pogled, neki su manje atraktivni, ali su dobri ljubiteljima pješačenja. Današnja staza nema puno atrakcija, ali za šetnju je dobra. Nadali smo se vedrom vremenu jer je danima već takvo, ali Buzet, Motovun, Karojba i šira okolica su u debeloj magli. To nije razlog za odustajanje iako nećemo doživjeti ljepotu ove staze. Kao što smo već jednom bili od Vižinade prema Rakotulama, parkiramo auto na ulazu na Parenzanu, na cesti od Vižinade prema Puli oko 200 m nakon odvojka za Poreč, s lijeve strane. Na početku staze prvi je photo point s kojeg danas možemo snimiti samo maglu. Nakon oko tri maglovita kilometra dolazimo do vijadukta Sabadin koji vodi preko istoimenog potoka. Dalje trasa vodi do željezničke stanice Rakotule. Od nje nije ništa ostalo, samo drugi photo point i informacija gdje smo.

Uspijevamo vidjeti Motovun u daljini, ali niska magla, koja ne odustaje, ne daje pravu sliku. Motovun izgleda kao da je izronio iz mora. Idemo dalje. Uskoro dolazimo do asfaltirane ceste Rakotule – Špinovci koja presjeca Parenzanu. Nastavljamo, prema Karojbi i Motovunu. Još oko dva i pol km i dolazimo do drugog vijadukta preko potoka Krvar.

Još malo i na raskršću smo biciklističkih staza. Ne piše nigdje je li tu stanica Karojba, makar bi po svemu sudeći trebala biti. Jedna staza vodi uzbrdo desno na cestu Motovun – Karojba. Druga staza ide ravno i nastavlja Parenzanu u pravcu Motovuna. Krenuli smo još kilometar u pravcu Motovuna da vidimo ima li tu što interesantno. Magle tu nema, ali smo predaleko otišli od ciljne stanice u Karojbi i moramo se vratiti. Pretpostavljamo da pozicija stanice Karojba nije bila toliko atraktivna pa nije ni označena. Cilj smo ispunili i vraćamo se istim putem.

Opet nas dočekuje magla pa je povratak obilježen velikom vlagom u zraku i našim mokrim cipelama i odjećom. Ukupno smo propješačili 16,6 km, a umor je ugodan. Žalimo što nije bilo bolje vrijeme u Istri jer bi tada i fotografije bile bolje.