Današnji plan je pješačenje do Obzove, najvišeg vrha na otoku Krku. Vrijeme je sunčano s ponekim oblakom, pa iako je siječanj i zimski period, računamo da neće biti hladno i ne oblačimo se previše. Gojzerice su obavezne, kao i dovoljno tekućine. Na pješačenje krećemo iz Treskavca. Do Treskavca se dolazi nakon Punta, na cesti prema Baški, nakon deponija, gdje se cesta počinje spuštati u bašku dolinu. To je najviša točka ceste Punat – Baška, na nadmorskoj visini od oko 330 m. S desne strane je maleno parkiralište neposredno prije rampe gdje parkiramo auto. Kasnije shvaćamo da smo autom mogli do Žičeva. Pored parkirališta gdje smo pustili auto je putokaz za Veli vrh i Obzovu, pa uključujemo tehničku podršku i krećemo.
Put počinje, dijelom asfaltiranom, a dijelom makadamskom cestom, kroz crnogoričnu šumu. Put se većinom penje, a s desne strane imamo pogled na grad Krk i Kornić. Cesta nas vodi do Žičeva, prijevoja gdje je ravno rampa za ulaz na imanje, a desno planinarska oznaka za Obzovu. Skrećemo s ceste u kršku golet. Ovdje još ima nešto niskog raslinja, dok ga kasnije neće uopće biti. Odmah po skretanju dolazimo do novog putokaza koji nam pokazuje smjer za Obzovu, Veli vrh i Velu lokvu. Odlučujemo u jednom smjeru ići preko Vele lokve, a na povratku preko Velog vrha.

Prva lokva do koje dolazimo je Kaljužina. Ova, kao i ostale koje smo obišli u potpunosti je zaleđena. Nastavljamo, pretežno ravno, kroz krš, pa dolazimo do sljedeće tri lokve ispod prijevoja Poljino. Važno je pratiti oznake na kamenju, jer je vrlo lako izgubiti ih i tada je moguće krenuti u različitom smjeru od željenog. Nakon Poljino dolazimo do Vele lokve, koja je doista najveća pa joj je zato vjerojatno i dato to ime. Ona i dolina koja ju okružuje djeluju poput amfiteatra. Ove lokve su stočarima od velikog značaja. U neko drugo godišnje doba, zasigurno bi vidjeli stada ovaca na paši, ali sada nismo susreli niti jednu. Negdje provode zimu. Do sada hodamo, uz zaustavljanja i odmore, 1 sat i 40 min. Slijedi uspon na Obzovu koju vidimo u daljini i čini nam se daleko. Vrijeme se je malo pokvarilo, sunce je zakriveno oblacima, pa čim je tako, nije najugodnije stajati na mjestu. Što se više približavamo vrhu, vjetar se pojačava, čak je i malo hladno. Nakon 45 minuta hodanja od Vele lokve dolazimo na Obzovu. Nalazimo se na 569 m nadmorske visine.

Pogled je prekrasan. S jedne strane Krk i Kornić, pogled seže i dalje do Rijeke, Učke i podnožja Učke u daljini, s druge strane Velebit i gradovi u njegovom podnožju. Šteta da nije bistrije, i da sunce nije pobijedilo oblake. Susrećemo par planinara koji su došli s Velog vrha i koji nas upućuju kako ćemo do tamo doći, makar to nije problem jer je staza doista odlično markirana, a i vidi se odredište. Ne zaustavljamo se dugo, jer čim se stoji na mjestu postaje hladno. Spuštamo se s Obzove i penjemo na sljedeće brdo, Brestovicu, pa spuštamo s nje i penjemo na Veli vrh. U podnožju Brestovice još je jedna zaleđena lokva Na Hramčići. Interesantno je kamenje oko Brestovice i Velog vrha koje je crvenkaste boje i podsjeća na granit. Na Velom vrhu smo za 1 sat i 10 min od Obzove. Interesantno je označen, betonskim stupom na kojem je grafit mačke.

Nalazi se na 541 m nadmorske visine. I od ovuda je dobar pogled, ali bura dosta puše pa se ne zaustavljamo duže vremena. S Velog vrha vidimo Žičevo, do kojeg nam treba oko 40 min hodanja. Još se moramo spustiti do auta na Treskavcu i završavamo izlet nakon 4 sata i 15 min. Putokazi na kojima piše koliko je vremenski do određene točke ne odnose se na nas. Mi brzinu i zaustavljanje prilagođavamo sebi, pa će nekome trebati više, a nekome manje vremena nego nama. Tehnička podrška kaže da smo prešli 10,7 km. Na ovoj stazi važno je samo pratiti oznake, kojih ima doista puno (svaka čast planinarskom društvu), i paziti da ih se ne izgubi.