Prvo današnje zaustavljanje je na kavi na odmorištu Bale. Kad smo u ovom smjeru zaustavimo se da vidimo malu farmu koju vlasnici imaju. Tu možemo vidjeti patuljsate koze, zečiće, kokoške. Hranjenje je zabranjeno, ali gledanje dozvoljeno.

Nastavljamo do naselja Peroj, smještenom na jugozapadnoj obali južne Istre. Nalazi se između Vodnjana i Pule. Iako arhitektura stare jezgre podsjeća na ostala istarska mjesta, stare kamene kuće s baladurima, kamene klupe, ima nešto po čemu je Peroj poseban. To je lokalitet koji su još 1657.godine, naselile obitelji iz  Crne Gore.

Najvažniji i jedini dokument iz toga vremena je tzv.”Perojska  povelja “, kojom se ovo selo, okolni pašnjaci i šume dodjeljuju doseljenicima za sve vjekove. Godine 1788. Perojci dobivaju dozvolu Mletačke  Republike za gradnju crkve.
Današnji oblik,crkva Sv.Spiridona dobiva 1834.godine. Mi smo ovdje, u jedinom mini marketu koji se, dakako, zove Perojka kupili sendviče. Salama se baš i nije mogla birati. Ima što ima.

Nakon Peroja odvezli smo se u Barbarigu, naselje 15 km sjeverozapadno od Vodnjana. Ime je dobilo po mletačkoj plemićkoj obitelji Barbarigo, koja je imala posjede u tom kraju. U današnje vrijeme poznato je po Turističkom naselju koje može primiti preko 6000 gostiju, a izgrađeno je 80-ih godina prošlog stoljeća. Okolica je bila gusto naseljena još u antičko doba što dokazuju i brojni arheološki nalazi nađeni kako na samoj morskoj obali tako i u zaleđu. Na morskoj obali nađeni su ostaci rimske vile iz I st., a u neposrednoj blizini i ostaci antičke uljare za preradbu maslina.

Obala je mjestimično stjenovita, mjestimično šljunčana, a u njenom su zaleđu maslinici i šume hrasta. Ljeti se ovdje može naći debela hladovina, ali i ravne stijene za prženje na suncu. Stari dio mjesta sastoji se od nekoliko kuća i malenog parka, sve ostalo je Turističko naselje, u ovo doba godine, napušteno.

Vozeći se uzduž i poprijeko naseljem dolazimo i do Betige. Selo u zaleđu Barbarige s nekoliko kuća i restorana. Ugledali smo magarce pa se zaustavili da ih pozdravimo.

Na naše iznenađenje u blizini zadnje kuće, ograđen je prostor u kojem žive srne i srndaći. Ima ih mnoštvo. Pitomi su, vole jesti travu iz ruke, dozvoljavaju da ih se dotakne. Oduševila nas je spoznaja da smo nehotično naišli na pravi mali ZOO kamo se moramo vratiti i dovesti naše najmlađe.