S našim prijateljima, parom iskusnih planinara, uputili smo se na Gomilu, jedan od planinskih vrhova Ćićarije. U Lupoglavu se skreće prema Lanišću, prolazi kroz Račju Vas i Rašpor te dolazi u Trstenik.

Trstenik je maleno naselje koje danas broji svega četiri stanovnika. U 19. stoljeću ovdje je živjelo 223 stanovnika koji su se bavili prodajom mlijeka i drva. Od tada stanovništvo se stalno osipa. U mjestu je crkva sv.Lucije iz 1580. godine koja ima maleni četvrtasti zvonik na pročelju pokraj ulaznih vrata. Ovdje započinje naš planinarski pohod.

Do vrha Gomile, prema putokazima, ima otprilike 1h i 30 min. Staza je dobro markirana, o čemu se mi nismo previše ni brinuli jer smo imali stručno vodstvo. Prijatelji su nam rekli da se ova staza zove “put božura”, a zašto, uskoro smo i doznali. Cijelim putem do vrha nailazili smo na grmove božura kojima je sada baš vrijeme cvata te smo uživali u njihovoj opojnoj ljepoti. Osim božura, vidjeli smo i drugo cvijeće kojima oko našeg fotoaparata nije moglo odoljeti: brden, đurđice, polje sunovrata, neke vrste orhideja….

I tako sve do vrha. Na vrhu od 1028 m nadmorske visine pogled “puca” na sve strane. S jedne strane Žbevnica i Istra, s druge strane Slovenija i Snežnik. S treće strane Planik. Na vrhu je betonski stup i metalna kutija u kojoj se nalazi žig i upisna knjiga. Tu su naši planinari imali posla dok su nas upisali i prikupili pečate, a mi smo se odmarali i uživali u pogledu i tišini koja nas je okruživala.

Povratak, dijelom istim putem kojim smo došli, a onda lijevo prema Rašporu. Silazak je bio ipak lakši od uspona. Rašpor je naselje koje je nekada imalo veliki značaj. Spominje se još u prapovijesno doba, a važnost mu je porasla u rimsko doba kada je već postojala utvrda na brdu Gradina sjeverno od mjesta. Nakon pada Rimskog carstva srušen je i napušten. U franačko doba opet je postao utvrđeno selo s kaštelom (oko 1000. god).
U 13. stoljeću Rašpor je sjedište kapetanata, tj. vojnog zapovjedništva koje je Istri trebalo jamčiti mir i sigurnost. Preko ovog kapetanata mlečani su upravljali ovim krajem. U 16. st mletački rektor preseljen je u Buzet zadržavši titulu rašporskog kapetana. Do propasti Venecije rašporski kapetan bio je jedan od najvažnijih rektora njezine uprave u Istri. Danas se ostaci utvrde jedva naziru. U selu je crkvica sv.Nikole iz 1585. godine, a selo broji 17 stanovnika.

Od Rašpora do Trstenika, gdje nam je bio auto, po cesti ima oko tri km. Umorni i znojni izlet smo završili na ručku u Lupoglavu.