Evo nas opet na Parenzani. Planirana je proljetna šetnja po dionici koju još nismo obišli. Krećemo od Livada gdje ispred muzeja ostavljamo auto. Muzej je u renoviranju, ali ionako nikad nije bio otvoren kad smo se našli kraj njega. Vrijeme je prekrasno, više nalik na ljeto nego rano proljeće.

Plan je ambiciozan. Trasom do stanice u Oprtlju, udaljene 7,7 km. Pored putokaza, nasuprot muzeja, započinje pješačenje. Udaljavajući se od Livada sve je ljepši pogled na Motovun i mjesta koja ga okružuju. U podnožju je i čuvena motovunska šuma, poznato nalazište istarskih tartufa. Dolazimo iznad Pirelića, prolazimo kroz mjesta s napuštenim i porušenim kućama.

Okružuju nas vinogradi i prekrasna priroda upravo probuđena. Korak po korak nižu se kilometri. Prolazimo kroz crnogoričnu šumu. Lijevo vidimo Završje, Antonce i Krte.

Dolazimo do vijadukta Oprtalj. Već smo bili na njemu ali ponovno zadivljuje pogled u klisuru. Još nekoliko metara i nalazimo se na stanici Oprtalj od koje nije ništa ostalo, tek zaravan i bara s vodom. Malo iznad, porušena je kuća za koju smo pretpostavili da je možda nekad bila stanica. Nigdje u dokumentaciji Parenzane nismo naišli na potvrdu.

Putnici koji su se ovdje iskrcavali imali su što hodati uzbrdo da bi stigli u Oprtalj. Nama to srećom nije u planu. Na zaravni kraj stanice zasluženo se odmaramo i jedemo sendviče koje smo ponijeli. Tako su možda i putnici nekad radili. Slijedi povratak istim putem. Cijelo vrijeme beru se šparuge, kojih unatoč beračima ima u izobilju. U Livadama, na kraju puta toči se hladno pivo u lokalnom kafiću, a 15,5 km i poprilično ubranih šparuga dosta je za današnji dan

.