U podnožju Motovuna, u desnom zavoju, pokraj tabele za Parenzanu krećemo Parenzanom. Vrijeme je oblačno, staza mokra, ali nema kiše pa je dobro. Jesen je došla, drveće ima tople, jesenske boje, i staza nas čeka. Hodamo stazom u podnožju Motovuna, otkrivaju nam se pogledi na suprotnoj strani doline Mirne koje fotografiramo i nastavljamo dalje. Prolazimo selo Režari i stižemo do nekadašnje željezničke stanice koja je kao nova.

Staza nas vodi podnožjem Motovuna sve do 222 m dugog tunela. Već smo prolazili kroz tunel, ovo je drugi put. Tunel je potpuno mračan i bez svjetla bio bi zastrašujuć. Mobitel je poslužio za osvjetljavanje pa smo kroz tunel prošli bez problema. Dolazimo u podnožje Motovuna kraj naplatne kućice i ulaza u autokamp. Tu su i klupice i stolovi na kojima zastajemo da pojedemo sendviče iz ruksaga. Pogled puca na Vižinadu i brdo sv.Tome gdje smo nedavno bili.
Asfaltiranom cestom vraćamo se do auta. Putem nalazimo i beremo šparuge što je nebično u ovo vrijeme. Cestom dolazimo do auta.
Cijela dionica je duga 7,4 km o čemu nas izvješćuje naša tehnička podrška.