Slap Banina na Učki
S Riječke strane, prije ulaza u tunel Učka, s desne strane je parkiralište s kojeg se podvožnjakom dolazi na drugu stranu ceste. Tamo već počinju planinarske oznake koje vode, lijevo od tunela, šumskim putom prema Poklonu. Tim putom, prolazeći pored privatnog imanja sa zanimljivim drvenim skulpturama, nakon oko petnaest minuta dolazimo do potoka i odvojka gdje skrećemo desno na planinarski put prema slapu. Staza stalno prati potok iako ne uvijek na istoj razini.
Bogatstvo jesenskih boja šume je prekrasno. Ima ih od svijetlo žute, preko crvenkaste do svih nijansi smeđe. Put je prekriven opalim lišćem, mjestimično blatnjav i sklizak pa treba biti oprezan. Bez prave obuće ne bi trebalo ići. I štapovi za hodanje pomažu. Napredujemo sporo, ali to nam odgovara jer usput uživamo u prekrasnoj prirodi. Žubor vode i vijuganje potočića koji na svom putu tvori kaskade, malene brzace, slapiće koji se slijevaju u sićušna jezerca, ovom mjestu daje posebnu draž. Planinarska staza dobro je označena. Na jednom mjestu potok prelazimo preko malenog mostića, na drugom moramo prekoračiti potok. Vode ima dosta, ali uspijevamo prekoračiti bez problema. U nastavku je kanjon teško prohodan, pa ga staza nakratko obilazi uspinjući se padinom brda do križanja staza (lijevo za slap, ravno za Poklon). Spuštamo se ponovno do obale potoka kod velike stijene gdje opet moramo prekoračiti potok. Gledajući uzvodno sad smo opet s lijeve strane. Odavde pješačimo širokom dolinom gdje nas sve jači šum vode obavještava da smo uskoro ispod slapa. Slap se obrušava s visoke stijene u maleno jezerce. Kraj slapa je i maleni kipić
Gospe od slapa. Prelijep je ovo prizor i ne da nam da ga tako brzo napustimo. Nakon učinjenih par fotografija, malo se odmaramo i uživamo u prizoru, te zaključujemo da je vrijeme za povratak. Uz potok se vraćamo do raskrižja puteva. Odlučujemo da se ne vraćamo uz kanjon jer želimo zaokružiti stazu. Krećemo prema Poklonu i za deset minuta dolazimo do putokaza. Piše da je dvadeset minuta hoda u pravcu Poklona Rečina. Povratak treba ići u smjeru koji pokazuje prema Dobreću, ali kad smo već tu odlučujemo vidjeti i Rečinu. Još se malo uspinjemo te u dnu kanjona vidimo još jedan slap, ali približiti mu se je nemoguće. Dalje put vodi ponovno uz potok prema ranču Bubač i Poklonu, ali mi se na ovom mjestu okrećemo i vraćamo do putokaza, te pratimo put prema Dobreću, odnosno Iki. Naš potok svoj put završava u moru u Iki (maleno mjesto između Opatije i Lovrana). Od putokaza do izlaska na široki kolski put samo je desetak minuta. Put nas vodi uz nekoliko privatnih imanja sa malenim šumskim kućicama. Otvara se i pogled prema Rijeci.
Nakon oko tri km hodanja po kolskom putu dolazimo do mjesta gdje potok prolazi ispod ceste i gdje smo prethodno skrenuli na uski puteljak. Do auta imamo još oko petstotinjak metara. Sveukupno smo prešli devet km. Povratak nije bio tako zanimljiv ali to ne umanjuje ukupni doživljaj. Put bi se mogao isplanirati od tunela do Poklona ili obrnuto, ali onda bi u jednom i drugom slučaju bio problem povratka.