Petra Pilosa – Kostel
Do kaštela Petra Pilosa najlakše se dolazi cestom Buzet – Motovun, gdje se blizu mjesta Rušnjak, preko puta restauranta Old River skreće desno ispod akvadukta. Nakon malo više od kilometra uz konobu Veli Jože, lijevo ide uska cestica uzbrdo. Iznad doline rječice Bračane, na 119 m. nadmorske visine, uzdiže se srednjovjekovna utvrda. Petra Pilosa, Petrapilosa, Pietrapelosa, Pierapelloxa, Druvine, Rauenstein, poznata je još pod nazivima Kostel ili Kosmati grad. Prije puno godina pisali smo u jednom od naših izleta o ovom kaštelu, kasnije smo ga u nekoliko navrata obilazili, zadnji put kada smo bili odvijali su se radovi na uređenju. Ovaj put nismo znali da je utvrda otvorena za posjetitelje i da je uređenje dovršeno, pa smo se sasvim slučajno uputili do tamo. Ispod kaštela je rampa i uz plaćanje ulaznice kaštel se može obići. Ulaz u kaštel je kroz prva od triju vrata koja vode do glavne zgrade gdje je u srednjem vijeku stolovao vladar posjeda. Nekada je podno kaštela bio važan plovni put, a zbog položaja kaštela promet se je mogao pomno pratiti.
Prvi put se ova utvrda spominje u 10. stoljeću, a bila je u vlasništvu akvilejskog patrijarha, pa biskupa, pa jedne njemačke viteške obitelji, pa Mletaka, odnosno plemića Nicole Gravisija u čijoj obitelji ostaje sve do 1869. godine.
Stižemo do crkvice sv. Marije Magdalene. Dočekala nas je glazba i četiri multimedijalna ekrana na kojima, osim što se može pročitati na više jezika nešto o povijesti, može se i pogledati kratki film, zaigrati igru, virtualno razmaknuti zemlju i pronaći freske. Služba se ovdje održavala sve do 1793. godine.
Put nas dalje vodi u veliko dvorište gdje su nekada bili smješteni vojnici, a potom se kroz uska vrata i još uže stubište ulazi u utvrdu. Iznad glave nam je kamena rupa koja je vjerojatno služila za lijevanje vrućeg ulja po neželjenim gostima. Dolazimo u dvorište gdje se vide obrisi nekadašnje vlastelinske zgrade i na kraju obrambene utvrde. Tu je i vitez u oklopu koji nas pozdravlja i zaželi nam ugodan boravak u kaštelu. Stepenicama se može popeti do vrha i uživati u pogledu na okolna mjesta.
Kroz povijest kaštel je bio pretežno vojna utvrda u kojoj su bili smješteni feudalci i vojnici. Napuštena je nakon velikog požara prije 300 godina i nikad kasnije nije obnovljena. Postoji i legenda o vojniku koja se može pročitati u utvrdi a koja kaže da je kaštel nastao na ovoj lokaciji budući je jedan vojnik putovao ovim krajem sa svojim konjem. Rekao je da će sagraditi kaštel tamo gdje konj stane. I konj je stao upravo ovdje. Druge legende koje se može pročitati u utvrdi nisu vezane za Petrapilosu ali su vezane za okolna mjesta. Pa je tako u mjestu Salež stup srama u obliku čovjeka te se može pročitati i o toj legendi. Postoji i legenda o neobičnoj stijeni koja se nalazi uz glavnu cestu koja iz Buzeta vodi prema Motovunu i to s desne strane kada se napušta kanjon Mirne. Ima jako neobičan izgled koji podsjeća na fratra s knjigom.
Cijelo vrijeme obilaska prati nas srednjovjekovna glazba i dočarava način života u ovoj jedinstvenoj utvrdi.
Petrapilosa konačno je dočekala da postane mjesto na koje će izletnici i turisti rado odlaziti i koje može svjedočiti burnoj povijesti Istre na zanimljiv i prilično vjeran način. Mi smo proveli ugodna dva sata i uživali u doživljaju srednjeg vijeka.