Sa ceste Vodnjan – Bale skrećemo prema Mednjanu. Prolazimo pored Mednjana, Golubova i dolazimo u mjesto Batvači. Tu je skretanje u lijevo na neasfaltiranu cestu prema crkvi Sv.Foške. Parkiramo ispred crkvice. Ova je crkva poznata hodočasnicima već u davna vremena, a u današnje vrijeme pohode ju hodočasnici iz cijelog svijeta. Nalazi se udaljena od kuća, na osami, ali to je navodno stoga što na to mjesto dopiru snažna energetska zračenja iz zemlje koja povoljno djeluju na ljude. Oko 600-te godine sazidana je bazilika ovakva kakva stoji i danas. U 7.stoljeću podignute su pokrajnje lođe i oslikana je freskama. U 8.stoljeću dozidava se predvorje. Godine 1956. predvorje se srušilo i ostalo nepokriveno. U drugom svjetskom ratu crkva je bila meta razih pljački i mnogo je toga uništeno. Radi se na istraživanju freski od kojih je za sada sačuvana samo jedna iz 7. stoljeća.

Prema legendi Foška je bila crna djevojka iz bogate rimske plemićke obitelji. Rođena je prije 1700 godina kada je kršćanstvo bilo zabranjeno, a kršćani proganjani i ubijani. Kako je odlučila živjeti po načelima kršćanstva, otac je se javno odrekao i prijavio ju tadašnjim vlastima kao kršćanku. Tada je bila prepuštena na milost i nemilost krvnicima, te je ubijena 13.veljače 250 g. kada je
imala 15 godina. Sveta Foška je zaštitnica protiv glavobolje, atritisa, reumatizma, depresije i zaštitnica mladih. Svake se godine održava hodočašće k Svetoj Foški sredinom veljače.
Crkva je sada otvorena posjetiteljima svake subote i nedjelje od 14 – 16 sati, a unutrašnjost je manje impresivna od vanjskog izgleda.

Nakon posjeta crkvi krenuli smo prema kažunima Sv.Foške koji su od crkve udaljeni oko jedan km laganog hoda. Smješteni su pored biciklističke staze. Tri kažuna su najveći sklop ovakvih građevina u Istri. Sudeći po unutrašnjosti, jedan je bio namijenjen ljudskom korištenju, drugi za stoku, dok je krovište trećega u potpunosti dovršeno tek prilikom edukacijsko-restauracijske akcije “Moj kažun” 2011. Ognjište te zadimljeni svod kažuna ukazuje da se u ovim kažunima i duže vrijeme boravilo, a ne samo za vrijeme radova u polju.  Promjer od 4 m, unutarnja visina 4,3 m, debljina zida oko 60 cm, zadivljujući su podaci ovih kažuna, u kojima se može bez problema stajati, pa nije čudo da se smatraju najvećim kažunima u Istri. Naše oduševljenje ovim građevinama ovdje smo upotpunili vidjevši najveće.

Posjet crkvi Sv. Foške i kažunima vrijedi obaviti, ali kako je to premalo za jedan izlet, pripremili smo i nastavak – šetnju pješačkom stazom kraj Bala pa se autom vraćamo na cestu Vodnjan – Bale.