U dolini Mirne, desetak km jugozapadno od Buzeta nalaze se Istarske toplice koje smo danas odlučili obići. Nakon nezaobilazne kave u Buzetu vozimo se uz Mirnu prema Motovunu i zaustavljamo u Istarskim toplicama. Iznad samog Lječilišta uzdiže se 85 metara visoka nadaleko poznata stijena gorostas, ispod koje se nalazi izvor ljekovite vode Sv. Stjepan.

Poznat je po visoko sumpornoj optimalno radioaktivnoj i toploj vodi punoj minerala (13 vrsta) za koju je znanstveno i u praksi dokazano da pospješuje liječenje kroničnih reumatskih bolesti, dermatoloških bolesti, bolesti gornjih dišnih puteva, ginekoloških bolesti i post operativnu rehabilitaciju. Nas je privukla stijena iznad toplica te smo se odlučili popeti do crkvice sv.Stjepana koja se nalazi pri njenom vrhu.

Iza zgrade wellnessa široki je put koji smo pratili do crkvice (ne znamo joj ime) gdje je malo odmorište. Vraćamo se do prvog križa križnog puta koji vodi uzbrdo do crkvice sv.Stjepana. Uspon je lagan i kratak, traje oko pola sata s nezaobilaznim zastajkivanjem i fotografiranjem. Iako je vedro, pogled nije savršen, a vidi se Motovun, motovunska šuma, Istarske toplice u podnožju i termalni izvor.

Na vrhu je puhala jaka bura zbog koje smo, brže nego smo mislili, krenuli natrag. Iznad toplica su i okna rudnika u stijenama koja se s vrha stijene dobro vide i koja će biti jedna od naših narednih destinacija. Spuštanje sa stijene bilo je istim putem. Na nekim mjestima osjeti se jak miris sumpora koji smo još jače osjetili u šetnji cestom od toplica prema Motovunu.

Krenuli smo prema motovunskoj šumi do koje još nije došla jesen u pravom smislu. Prošetali smo i do izvora Sv.Stjepan koji je ograđen i nije dozvoljeno približavanje.
Iako nismo uživali u blagodatima temalnih voda u toplicama, iskoristili smo neke od prirodnih ljepota koje ovo mjesto nudi.