Ljeto je prošlo i vrijeme je da se opet krene na izlet. Za početak, Plitvička jezera kamo se uvijek, ponovno i ponovno vraćamo, jer toliko ljepote na jednom mjestu teško je naći. Park je jedan od osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj, najstariji je nacionalni park Hrvatske proglašen još 1949. god. Od 1979 godine uvršten je u Popis svjetske prirodne baštine UNESCO-a.

Jezera su poznata po sedrenim slapištima i stalnom biodinamičkom procesu rasta sedre u specifičnim ekohidrološkim uvjetima. Sedra je porozna vapenenačka stijena nastala taloženjem kalcijeva karbonata iz vode koja gradi barijere, pragove i druge oblike u krškim rijekama i potocima. Proces stvaranja sedre posebno je naglašen na slapovima Plitvičkih jezera. Posebno oduševljava boja na nekim dijelovima jezera. Ribe kao da su u akvariju, približe se turistima i očekuju hranu. Patke su “domaće životinje”, sklone jesti i iz ruke ako im netko ponudi.

Na našem, ovoga puta jednodnevnom izletu, obišli smo sve najljepše dijelove parka. Krenuli smo od ulaza u park pokraj hotela Belevue, najprije vlakom do Labudovca na Gornjim jezerima. Uslijedila je šetnja od Gornjih jezera do točke od koje smo krenuli. Zatim smo brodom, jezerom Kozjak, koje je i najveće jezero, otišli do Donjih jezera. Šetnja donjim jezerima odvela nas je do Velikog slapa, pa dalje kružnom stazom pokraj Ličke kuće do stanice za vlak. Vlak nas je odvezao opet do ulaza u park, od kuda smo krenuli.

Cijela šetnja trajala je malo više od šest sati, uz odmore, ručak i hranjenje riba i patki. Ovo je prvi puta da smo jezera posjetili u jesen. Bili smo na proljeće, u ljeti, ali jesen, iako na slapovima nema puno vode, donosi šarolikost toplih boja i krasan ugođaj. Preostaje posjet zimi.

Jedan od prvih istraživača Plitvičkih jezera, akademik Ivo Pevalek, još je 1937.god rekao: “Vode, jezera, slapova i šuma ima i drugdje, ali Plitvička jezera su samo jedna.” Tko nije bio mora doći.