Zarečje i Draguć

Zarečje_002Za Zarečje se ide od centra Pazina cestom koja vodi prema Grdoselu. Prije Grdosela je cesta koja vodi do Kršikle. Krene se prema Kršikli, te na mostu i raskršću gdje cesta vodi za Cesare ostavi auto. Most je preko potoka Butonige i odmah pokraj ceste nalazi se iznad slapa visokog 20-tak metara. Slap se može vidjeti i odozdo, prošeta li se još malo naprijed (stotinjak metara) i spusti u podnožje slapa. Do podnožja vodi uski, šumski put. U podnožju se može prošetati do polušpilje ispod slapa. Vrlo je interesantno. Mi smo zaključili da tamo, vjerojatno ljeti, dolaze izletnici, te roštiljaju, možda i prespavaju. Zarečje_001

 

 

 

 

Vraćamo se u Pazin, te krećemo prema Cerovlju. U Cerovlju kod željezničke stanice krećemo lijevo i nakon 600 m dolazimo do račvanja ceste gdje skrećemo lijevo prema Buzetu, a onda prema putokazu za Draguć. Na padinama Draguća, bez obzira što je riječ o središnjoj Istri, ima nekoliko maslinika.Draguć_001

Draguć je srednjevjekovni gradić o čijoj raskošnoj ljepoti svjedoče njegove crkve. Najstarija crkva sv.Elizeja podignuta je u 12.stoljeću. Ona se nalazi na groblju, gdje je najbolje pustiti auto i prošetati uličicama. Do gradskog trga vode dvije paralelne uličice, a na trgu se nalazi crkva Sv.križa.

Draguć_004

 

Crkva je izgrađena u 15.st i kasnije više puta dograđivana. Uz nju je zvonik visok 28 m. Gradić ima i treću crkvu sv.Roka koja se nalazi na mjestu nekadašnjeg ulaza u grad i koju je bogato oslikao Antun iz Padove 1529. i 1537. godine. Osim fresaka, u crkvi su glagoljski grafiti koje su dragućki svećenici urezivali u 16.stoljeću.

Draguć_003Draguć_002

 

 

 

 

 

 

Prošećemo uličicama, udošemo dašak prošlosti, a može se i ručati u mjesnoj gostionici, što mi ovoga puta nismo učinili. Zanimljivo, ali svaki put kad smo bili u Draguću lokalne mačke su imale sastanak na glavnoj ulici.

Draguć_005 Draguć_006

 

 

 

 

 

Inače, sedamdesetih i osamdesetih u Draguću, a zbog njegovog posebnog izgleda i atmosfere snimano je niz filmova, pa se ulicama Draguća među inima šetao i Karl Malden i Michael York. Ne vjerujete li, posjetite gostionicu na gradskom trgu. Tamo je vlasnik, G. Gržinić po zidovima  gostionice objesio niz fotografija glumaca sa stanovnicima Draguća. Osim toga, u gostionici se nalazi malena etnografska zbirka (jarmova, tanjura, bukaleta, ferala…) koje je simpatičan vlasnik uspio sakupiti u ovom kraju.

Draguć_007

Spustili smo se prema Buzetu, te se odvezli do Vrha. Nalazi se na 396 m nadmorske visine i iz tog položaja pružaju se vidici na obližnja sela i zaseoke. Kao i mnogi drugi gradići u Istri razvijao se već u srednjem vijeku, ali o tome nema značajnijih materijalnih ostataka. Početkom 15.stoljeća potpao je pod mletačku vlast kada su srušene utvrde koje nikada kasnije nisu obnovljene. Naselje je bilo zaštićeno nizom zbijenih kuća, a u glavnu ulicu ulazilo se kroz Velika vrata sa sjeverne strane i Mala vrata s južne strane. Župna crkva je iz 13. stoljeća i više je puta pregrađivana i povećavana. U Vrhu smo ručali u mjesnoj konobi, ali kako nam ručak nije bio dojmljiv, nećemo ga ponoviti. Do Buzeta smo se spustili kroz Sovinjak, ali bez zaustavljanja, pa ćemo drugom prilikom opisati doživljaj ovog mjestašca.

Comments are closed.