Buzet iznad rijeke Mirne

Odlučili smo se danas malo zadržati u Buzetu, a ne kao obično samo skočiti na kavu prije nego krenemo dalje. Buzet ima zanimljiv stari dio grada i to treba posjetiti. Stari grad se nalazi na 153 m visokom brdu uzdignutom posred kotline, a novi se smjestio u njegovom podnožju. Brdo na kojem se nalazi stari Buzet naseljeno je još u pretpovijesti. U staru jezgru može se ući kroz vela vrata iz 1547 g, a ima i mala vrata iz 1592. g. Grad je vrlo živopisan, a s njegovih bedema pruža se dojmljiv pogled na dolinu kojom teče rijeka Mirna i na obronke Ćićarije.

Buzet, stari grad

Pohodili smo stare uličice, crkvice, bedeme, zamišljali kakav je nekad bio život u takvom gradu, te krenuli dalje.

Od Buzeta krenuli smo prema Istarskim toplicama. Prije sela Rušnjak, desno, odvaja se uska cesta koja vodi ispod akvadukta te dolazimo u dolinu riječice Bračane. Nakon nekoliko zavoja ukazuje se visoka hrid na kojoj se nalazi ruševna utvrda koja se zove Pietrapelosa – Kosmati grad ili Kostel. U podnožju Kostela je restaurant kraj kojega se može pustiti auto, te prošetati do Kostela koji je udaljen  20-tak min hoda uzbrdo.

Kostel (Kosmati grad)

Mjesto je bilo nastanjeno već u prapovijesno doba. Nastanjenost mjesta tijekom brončanoga i željeznoga doba potvrđuju nalazi ulomaka keramike te nalaz ostave željeznoga oružja datiran oko 600. pr. Kr. U antici se ondje nalazila rimska utvrda, a u pisanim izvorima Kostel se prvi put spominje u X.st. pod nazivom Ruin (ruševina), kada ga je patrijarh Rodoald poklonio porečkoj crkvi. Kaštel je izgorio na početku XVII.st. i, premda nije obnavljan, život se u njemu nastavio do kraja XVIII.st. Kaštel su stalno nastanjivali uglavnom vojnici, a povremeno i plemstvo.

Kostel

Šetnja ostacima utvrde samo djelomično može dočarati njezinu ulogu i način života u prošlosti, ali je ipak vrijedan doživljaj.

Opatija, ispod Kostela

Putem kroz Opatiju (selo u podnožju Kostela), kreće se dalje dolinom rijeke Bračane. Na širokom raskrižju skreće se lijevo prema Saležu. Prolazi se kroz selo Abrami, uzbrdo penje još oko 3 km do novog raskrižja gdje cesta desno vodi u Zrenj, a ravno u Salež. Selo se prvi put spominje 1580. god. Ovamo smo došli zbog jedinog sačuvanog stupa srama u Istri, gdje su se nekad vezivali prekršitelji zakona. Stup je isklesan u bijelom kamenu, na prsima se nalazi latinski natpis koji je teško čitljiv, no razabire se godina postavljanja 1769. U narodu se za stup sramote uvriježio naziv berlin  (brlin) po berlini, kočiji s četiri sjedišta koja je prometovala na pruzi Berlin – Pariz , a takvim su se kolima prevozili kažnjenici i izvrgavali ruglu.

Berlin, stup srama u Saležu

Na području Istre bilo je više sličnih stupova, no sačuvan je samo ovaj iz Saleža. U narodnoj predaji ostala je priča kako je stup srama dovezen u okićenim kolima koje je vuklo šest snažnih volova, a povorku je pratilo 18 djevojaka obučenih u bijelo. Gotovo simbolično, stup je postavljen na zaravni iznad mjesta uz puteljak koji vodi do mjesnog groblja. U davna vremena s nekim drugim pravilima ponašanja i moralnim normama vezivanje za stup srama i ismijavanje od strane mještana bila je vrlo velika kazna za počinjeni grijeh, no danas je tek uspomena i turistička atrakcija.